top of page
Writer's pictureVjekoslav Madunić

Sjajni filmovi na 19.Zagrebdoxu




Završen je 19.Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox. Prije navođenja glavnih nagrada ističem svoje utiske sa tri filma koji su me se najviše dojmili među dvadesetak odgledanih a ukupno je bilo čak 116 filmova.

"Hoćeš li me pogledati" kineskoga redatelja Shuli Huanga je svojevrsna potraga za samim sobom nakon povratka iz New Yorka u rodni grad Wenzhou. Iz njegovog razgovora sa majkom, uz niz reminiscencija iz sretnog djetinjstva, saznajemo da je homoseksualac i da ta činjenica teško pogađa majku koja počinje tražiti uzroke u njezinom odgoju. Više puta ponavlja rečenicu: "Mora da sam negdje pogriješila". Sin je pokušava razuvjeriti oko te "krivice", otac i ostatak obitelji ne znaju za pravo stanje stvari te cijelo vrijeme pratimo njihov dijalog.Prema kraju filma rastu emocije oboje i kulminiraju u završnom intezivnom plaču i majke i sina. Taj plač je označen razumijevanjem, prihvaćanjem i ljubavi između majke i sina.Ta još uvijek tabu tema u mnogim dijelovima svijeta, i u nas naravno, ovdje dobija svoju najjaču pozitivnu ljudsku dimenziju. U meni je probudio najdublje emocije i empatiju za protagoniste.

Apolonia Apolonia Lee Globo u Dansko/Poljskoj produkciji je ponovno, izuzetno emocionalan film koji govori o ženi slikarici Apoloniji rođenoj u braku Ukrajinke (izbjegla u Poljsku krajem 80-tih) i Francuza u Parizu te umjetničkoj zajednici jednog malog alternativnog kvartovskog kazališta u kojem je odgajana. Upisuje jednu od najprestižnijih škola Ecole des Beaux arts i usprkos mnogim dilemama i sumnji u vlastitu vrijednost je završava. Smatra da u ovom patrijarhalnom, kapitalističkom i ratom opsjednutom svijetu ona kao žena nema jednake šanse i zbog toga odustaje i od djece.Ovo je film o umjetnosti, ljubavi, seksualnosti i majčinstvu jer autorica filma i prijateljica Lea Glob rađa dijete uz velike osobne zdravstvene poteškoće. Apolonija na kraju uspijeva i njezine slike su u najvažnijim galerijama i muzejima Pariza. Glavna protagonistica Apolonija jednostavno vlada ekranom poput iskusne glumice, upečatljiva je i naposlijetku fizički i duhovno lijepa...

Osam poglavlja hrvatski film iz 2002. šest mladih autorica i dva autora željeli su u ovom dokumentarnom omnibusu prikazati ženske likove u rasponu od 5 do 85 godina, od djevojčice Tile do akademske slikarice, kiparice i keramičarke Ljerke Njerš. To su priče žena koje žele stvoriti vlastiti identitet u svijetu koji je pretežito muški. Odabir različitih likova omogućavaju nam da vidimo kako se sa identitetom i svladavanjem različitih prepreka nose: djevojčica, tinejđerka, žena, majka i ona koja to ne želi biti, baka...Film osvaja jednostavnim pričama i osobama koje na desetak minuta u svakoj od osam priča postaju glumice a potpuno nas je osvojila g.Njerš svojom osobnošću i duhovitosti. Mada su različite autorice, i autori radili ovaj omnibus, priče se ne izdvajaju i ne iskaču iz zamišljenog okvira i odlično korespondiraju. Bravo naši!

Glavnu festivalsku nagradu osvojio je film Manifest, autora/ice pod pseudonimom Angie Vinchito u međunarodnoj konkurenciji te Nikolaus Geyrhalter za film Van prostora i vremena u regionalnoj konkurenciji, dok je Mali pečat za najbolji kratkometražni film otišao u ruke Borisa Poljaka, za njegov film Horror Vacui. Hrvatsko-nizozemskom filmu Prizori s mojim ocem, Biserke Šuran i Između revolucija Vlada Petrija pripala su posebna priznanja u regionalnoj konkurenciji, kao i filmovima Alis, Clare Weiskopf i Nicolása van Hemelrycka, i Susjed Abdi, Douwea Dijkstre, u međunarodnoj.

Publika je najveći broj glasova, odnosno sveukupnu ocjenu u bodovima za HP nagradu dodjelila filmu Vrane su bijele redatelja Ahsena Nadeema u produkciji SAD, Japana i Irske.


Na dodjeli nagrada proglašeni su pobjednički filmovi ovogodišnjeg izdanja Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox. Na festivalu koji je u kinu Kaptol Boutique Cinema otvoren prošle nedjelje publika je imala priliku pogledati čak 116 filmskih ostvarenja u dvanaest programa, a za službenu festivalsku nagradu Veliki pečat natjecalo se dvadeset ostvarenja u međunarodnoj te isto toliko u regionalnoj konkurenciji.



Međunarodni žiri čiji su članovi bili redatelj Igor Bezinović, producentica Zdenka Gold i distributer Peter Jaeger Veliki pečat u ovoj sekciji dodijelili su filmu Manifest. “Gledanje ruskih tinejdžera na Youtubeu 68 minuta možda i ne bi bilo nešto što želite gledati na ekranu, ali jednostavan filmski stil i sadržaj Manifesta čine šokantan politički film koji predstavlja suvremenu političku situaciju na potpuno drugačiji način nego onaj koji gledate u vijestima” stoji u objašnjenju žirija. Manifest, u potpunosti sastavljen od videozapisa tinejdžera na društvenim mrežama koji prolaze kroz neprijateljski orijentiran sustav obrazovanja i klimu straha u suvremenoj Rusiji, premijerno je prikazan i nagrađen i na najvećem svjetskom dokumentarističkom festivalu IDFA-i.




Posebna priznanja u međunarodnoj konkurenciji dodijeljena su filmovima Alis Clare Weiskopf i Nicolása van Hemelrycka i Susjed Abdi, Douwe Dijkstre, za kojeg je žiri istaknuo: ” Iako se bavi ozbiljnom tematikom, film je jedan od rijetkih filmova u natjecateljskoj konkurenciji koji na razigran način prikazuje proces snimanja filma, dopuštajući i protagonistu i autoru da se zabave i pritom nose s traumama iz prošlosti.” U svom objašnjenju za posebno priznanje filmu Alis, žiri navodi: “Skupina djevojaka priča nam priču o izmišljenoj prijateljici i vodi publiku na putovanje kroz svoju prošlost, sadašnjost i budućnost. Napravljen s velikim povjerenjem među filmašima i likovima, ovaj film vas tjera da zavolite subjekte i tjera vas da razmišljate o njihovoj generaciji diljem svijeta”.


U regionalnoj konkurenciji Veliki pečat otišao je filmu Van prostora i vremena čiju režiju potpisuje Nikolaus Geyrhalter, a odluku je donio regionalni žiri čiji su članovi bili direktorica Krakow film festivala Barbara Orlicz-Szczypuła, filmski kritičar Steve Rickinson i redateljica Corina Schwingruber Ilić. Žiri je svoju odluku obrazložio: “Umjetničko djelo koje potiče na razmišljanje i bavi se najkritičnijim problemom našeg vremena i potrebom za hitnim rješenjima, daje jedinstvenu perspektivu stvarajući distancu između gledatelja i problema, otkrivajući čudnu prirodu otpada. Promatračko oko, nudi vizualnu studiju globalnog problema gospodarenja otpadom, ostavljajući gledatelja zadubljenog u apsurdnost problema i pitanje kako je do njega došlo. Nadalje, estetski pristup filmu, mješavina slikovne ljepote i realizma, pridodaje njegovoj snazi, podsjećajući nas da je problem neizbježan, hitan i golem.”


Posebno priznanje u regionalnoj konkurenciji pripalo je hrvatsko - nizozemskom dokumentarcu Prizori s mojim ocem, Biserke Šuran, koji je, kako je žiri pojasnio “posebnim filmskim pristupom dao drugačiji uvid u priču o izbjeglištvu, sagledanu iz perspektive dviju generacija” i Između revolucija Vlada Petrija, “dirljivim memoarima o odanom prijateljstvu, izgrađenima u cijelosti od arhivskih snimaka i živopisnog soundtracka, koji pružaju subjektivnu, žensku perspektivu borbe za bolju budućnost u društvima koja su slomila represivni politički režim”.

Novčane nagrade za Velike pečate u međunarodnoj i regionalnoj konkurenciji, u iznosu od 1500 Eura dodjeljuju se pod pokroviteljstvom Aviteha.


Mali pečat za najbolji kratki film iz natjecateljskog programa, o čemu su odlučili Ivan Ramljak, Christine Camdessus i Andrej Korovljev osvojio je film Horror Vacui, redatelja Borisa Poljaka. Žiri u sastavu producentica Christine Camdessus, redatelj Andrej Korovljev i redatelj Ivan Ramljak svoju je odluku objasnio:”U pomno konstruiranim dugim statičnim kadrovima autor promatra ispoljavanje vojne moći, ne znajući svjesno da ima nesretan predosjećaj. Iako dokumentira kolektivne rituale, majstorski uspijeva uhvatiti pojedinačne karaktere i emocije, čak i usamljene gusjenice. Tako stvaramo savršenu sliku strašnog i tjeskobnog vremena u kojem živimo”. Posebna priznanja dobila su dva filma. Utjecaj filma Izlazak, Evgenie i Maxima Arbugaeva riječima žirija, u isto je vrijeme toliko emotivno snažan i razoran da nas ostavlja bez riječi i na neobičan način podsjeća na odgovornost koju svi nosimo, a Susjed Abdi, Douwea Dijkstrea, na pametno osmišljen način kroz višeslojni stil koji uvijek drži publiku angažiranom, razotkriva jedinstvenu priču o iskupljenju.


Za podizanje naše svijesti o ključnim temama društvenog ugnjetavanja i autoritarizma, koje se obrazovnim sustavom prenose s generacije na generaciju, kao i o njegovom hrabrom i političkom karakteru i prepoznatljivom filmskom jeziku, Nagrada Movies That Matter za ostvarenje koje na najbolji način promiče ljudska prava također je pripala filmu Manifest, Angie Vinchitoza. Dodijelio ju je žiri u sastavu Luca D'Introno, povjesničar Tvrtko Jakovina i novinarka Snježana Pavić. S ratom u Europi, govoriti o dezerterstvu doista je subverzivno, i zato je specijalno priznanje dodijeljeno Damiru Markovini i Dezerterima, filmu o autorovoj generaciji izbjegloj iz ratnog Mostara devedesetih.


Mladi žiri u čijem su sastavu bili redatelji Joren Slaets, Sigal Yehuda i Biljana Tutorov dodijelili su Mali pečat za najbolji film mladog/e autora/ice do 35 godina, a nagradu je a nagradu je odlukom većine članova žirija dobio film Prizori s mojim ocem, Biserke Šuran. Posebna priznanje dobili su filmovi Vrata sna, Negin Ahmadi i Divlje ranjene životinje Jakoba Pagel Andersena. U svom obrazloženju, žiri je pozdravio hrabrost i predanost redatelja Negina Ahmadija, a temu smatraju pravovremenom, važnom i jedinstveno relevantnom. Film Jakoba Pagel Andersena posebno priznanje je dobio zbog emocionalnog otvaranja na način na koji se muškarcima obično rugaju i za snimanje “uvjerljivim vizualnim jezikom”.




Članovi međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI, Josip Jurčić, Maximilian Schäffer i Ana Šturm dodijelili su istoimenu nagradu filmu U posjeti Fortuni, Mátyása Kálmána. “U posjetu Fortuni jednostavan je i suosjećajan dokumentarac koji svoje neuobičajene teme tretira s dostojanstvom i pažnjom. Kálmán uzima vremena da razvije istinsku vezu sa svojim protagonistima i uspijeva izbjeći njihovo zašećerenje s jedne strane ili iskorištavanje njihovih očitih neuspjeha s druge strane. Posjet Fortuni prizemni je portret temeljne ljudske potrebe da bude voljen i priznat” stoji u obrazloženju žirija.


O nagradi Teen Dox, koja se dodjeljuje filmu iz istoimenog programa koji na najbolji način govori o problemima mladih, odlučivali su učenici i učenice Prve privatne gimnazije Zagreb. Nagradu Teen Dox osvojio je kratkometražni film Iz pozadine pseudomarksističke medijske gerile Total Refusal koja istražuje i prakticira strategije umjetničke intervencije u suvremenim računalnim igrama. U svom obrazloženju, učenici su naveli: “Ovaj dokumentarac o virtualnom svijetu predstavlja onaj stvarni u kojem živimo. Film koristeći računalnu estetiku, govori o pozadinskim likovima u videoigricama, tj. NPC-jevima čime podcrtava problematiku složenih društvenih odnosa. Zbog različitih razina na kojima ostvaruje svoje značenje, film je poticajan za gledatelje svih generacija otvarajući pitanje normalnosti i slobode.” Napušteni u Toljatiju, Laure Sisteró dobio je posebno priznanjeTeen žirija, koji po njihovom mišljenju “moćnim kadrovima prati sudbine mladih u ruskom velegradu na rubu propasti. Njihova je priča predstavljena univerzalnim sukobima starog i mladog, prošlosti i sadašnjosti, očajanja i nade”.


Nagrada Počasni Pečat koja se dodjeljuje autorima koji sur kvalitetom svojih radova prisutni i presudni u dokumentarizmu godinama, pa i decenijama, a dodjeljuje je direktor festivala Nenad Puhovski ove godine ide autoru koji je za relativno skroman opus od svega devet filmova uspio ne samo dobiti tridesetak nagrada već među njih ubrojiti i Zlatnog lava u Veneciji, Zlatnog medvjeda na Berlinaleu, nagradu Europske filmske akademije, nagradu na Cinéma du Réel, biti nominiran za Oscara i – dobiti Veliki pečat Regionalne konkurencije na ZagrebDoxu. Radi se o talijanskom redatelju Gianfrancu Rosiju čiji su filmovi Ispod razine mora, Sacro Gra, Gori more, Nokturno i Na putu koji je prikazan na ovogodišnjem ZagrebDoxu, već odavno postali sastavnim dijelom europske dokumentarne filmske baštine.

Tekst uvodno: V.M i Priredba.hr








4 views0 comments

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page