Za drugi dio reportaže o Lastovu ostalo je nekoliko tema, počinjem sa lijepim i bogatim poljima otoka. Vozeći se iz Ubla prolazi se Vinopoljem s jedne i druge strane, koje imenom odaje šta se tu uzgajalo od davnina. Trsovi su i na drugim poljima, jasno nekada ih je bilo puno više, čak toliko da su imali veliku Zadružnu punionicu koja danas nažalost ne radi. Kroz Barje i Zace nisam u tako kratkom vremenu uspio proći ali na putu do OPG-a Podanje vozili smo se kroz Lokavje, Prgovo gornje i donje , sa strane ostavljali Pržinu i Ždrijelo i stigosmo na dio Prgova Podanje. Na ulazu smo sreli mladog i vrijednog Antu Simića koji je u kamenu dovršavao ulaz do svog posjeda. Ondje su u kužini Stefica i Nikica, njegovi majka i otac, dovršavali priloge i predjela za našu peteročlanu ekipu. Simići imaju ovce, koze, kokoše i oko 200 stabala maslina. Rade svoje rakije i likere, bijelo vino(odlično) od rukatca i kuča i crno miješane sorte plavca malog i plavine. Prostor je dovoljno velik da primi grupu oko 50 gostiju a vjerujte mi našlo bi se još mjesta uokolo ako bi trebalo. Kušali smo na početku sir u kombinaciji dva mlijeka životinja sa posjeda a onda nam je gazda Nikica pokazao što je to peka sa sipama i lignjama u kojoj je raritet ne meso već krompir sa vlastitog polja. Toliko o porcijama. Nismo se bunili. Rekli su nam da je ovdje veselo (klape i druga muzika...) ne samo u ljetnoj sezoni veći i u velikom dijelu godine kada domaći rado svrate i pogoste se u konobi koja postoji od 2007. i već je prikupila više nagrada iz gastronomije i turizma. Diče se važnom oznakom Hrvatske kvalitete i srebrnom medaljom za kvalitetu u Agroturizmu između ostaloga.
Polja su tu oduvijek bila važna jasno zbog prehrane ali u današnje doba dostupnosti verdura može biti dostavljena na katamaran u 4.30 i tri sata kasnije je na splitskoj tržnici. Isto je i sa , kapulom, krumpirom (na otoku može i dva puta roditi) i drugim traženim zeljanicama. Ne mora sve biti iz Podstrane. O mogućnosti uzgoja vinove loze u blagoj lastovskoj klimi ne treba ni govoriti...Cestom preko Skrivene luke (ime joj kaže sve) smo došli do svjetionika Struga koji je drugi po starosti na Jadranu. U početku je bio drven a danas je to impresivna kamena građevina. Sagrađen je 1839. i evo već 180 godina pomaže moreplovcima u orjentaciji. Izvori kažu da je skuplja bila Fressnelova leća koja daleko osvjetljava nego gradnja kasnijeg čvrstog objekta. U donjem dijelu više godina su se iznajmljivali apartmani turistima željnim osamljenosti i prirodnih ljepota, ondje je klif visok 100 metara na čiji smo rub sa uzbuđenjem i strahom kročili i naravno radili fotke i videozapise pošasti našega vremena mobitelskog. Međutim, ove godine po svemu sudeći neće biti iznajmljivanja.
U najgoroj maniri nedorečenih zakona, kome pripada ingerencija Jadroplovu čiji čovjek Mladen Bartulović ondje dežura ili Državnoj carini?, i hrvatskom talentu koji se zove "u korist vlastite štete"propustit će se mogućnost da ljudi uživaju u ovoj ljepoti a bome i izgubiti ne mali novac. Ja ovdje mogu pitati je li moguće i zašto je to tako kod nas? Ali mogu samo pitati, karavana ludosti i dalje prolazi a psi laju... Nevjerojatno! Lastovo je , kao što sam već pisao, na planinskom unutrašnjem dijelu otoka ali imaju oni Mihajlu vlastitu luku u podnožju sa lukobranom i pristaništem.Nekada je bila prometna a danas služi za ljetne koncerte, ima dosta prostora i ne smeta ljudima tijekom noći zbog svoje izoliranosti.
Taj prostor svakako treba sačuvati, ondje je i Lastovcima najbliža plaža, i oplemeniti novim sadržajima. Susjedna Lučica je nešto bliža ali nema uređenu plažu. Put nas je dalje vodio u Zaklopaticu koja impresivnije izgleda iz daljine nego kada priđete bliže. Daleko bilo da ne bih htio imati neku kućicu ondje i na mnogim drugim dijelovima Lastova. Saznao sam od Alexandre Carol Horvat glavne čuvarice prirode u Parku prirode Lastovo da se duboko u rupama i usjecima stijena gnijezde rijetke morske ptice Kaukali (lok.Zovoji) i Gregule (lok. Artine), računa se da je ondje više od 200 gnijezda. Inače za cijele ophodnje oko otoka u brzom gliseru Parka kojim su upravljali Stjepan Ivelja -Pepi i Jurica Kristo mnoštvo podataka dobijenih od Alexandre sam zapisao kasnije na terasi Solituda. Prva zanimljiva točka je Potkop koji je služio JNA za skrivanje brodova a danas dobija kulturnu namjenu jer su ondje svirali poznati glazbenici Snježana Rucner i Goran Končar, klape...koristeći izvanrednu akustičnost prostora. Čuo sam o planovima za obnovu postojećih objekata i sigurno gradnju novih u Jurjevoj luci gdje bi se moglo smjestiti oko 400 ljudi a na vezovima u Kremenoj toliko brodova(prije svega jedrilica i jahta). S jedne strane to je dobitak u gospodarskom smislu ali je pitanje da li je to održivi turizam za ovu sredinu. Kad smo kod te dileme nimalo nije dilema, već prekršaj da se na obali u Pasaduru ispod velikih lijepih kuća za turizam zabetoniralo pristaništa u obalnom pojasu. No, valjda ima tko o tome misli...Prošli smo tako uz Bratin, Vlašnik i rt Zaglav u kojemu se od šume s vrha do mora rasprostro vrlo popularan kamp. Postoje svjedoci koji su ondje nedavno vidjeli sredozemnu medvjedicu (kud sreće...) ili morskog covika. Uz zanimljivena prizore na kopnu vidjeli smo i Kopist, udaljeni Sušac,pa Crnca i Bjelca kod kojega se nalazi vrhunska zona za ronioce
Nešto dalje, uzmite u obzir da smo bili u gliseru, na području vojne zone rt Vejega mora i dalje do Perne nalaze se fortifikacije, podzemni hodnici bunkeri koji će u budućnosti postati posjetiteljski centar. Prije Skrivene luke nalazi se Medvjedičina špilja gdje su nekada obitavale medvjedice a danas je ondje značajna porodiljna kolonija šišmiša. Nakon prolaska Portorusa koji je istoznačnica i ulaz u Skrivenu luku došli smo u podnožje klifa na vrhu je Svjetionik 107 metara od mora, o čemu sam pisao u prošlom članku.Impresivno, zadivljujuće poput više drugih sličnih u našemu moru na Kornatskom otočju. Ulazeći pod stijene malo dalje došli smo do gnijezdišta sivog sokola koji je uznemiren tim posjetom kružio iznad nas. Nakon Barja s mora, a saznao sam da postoji i polje, stigosmo u uvalu Zace gdje kućice u kamenu izgledaju kao da su izrasle iz njega toliko su stopljene sa okolinom. Jedan od onih koji vrijedno radi na tome je Ronald Đivoje profesor u osnovnoj školi ali i profesor za kamene stepenice i molove. Svaka mu čast. Lučica i Mihajla koje sam već spominjao ne izgledaju ništa manje interesantno sa mora. Slijedila je Zaklopatica a onda smo ušli u Kručicu gdje vrulji voda a ljeti umjetnik iz Samobora svakoga dana ispaljuje gusarski top u slavu ovoga kraja i života. Pasali smo Prehodišća i Malim lagom zatvorili krug. Hvala Aleksandri , čuvaricama Ivani Lagetar i Anji Ivelja koje su bile na zadatku i viđali smo ih tijekom puta a muška posada je već spomenuta.Na kraju ali ne i kao posljednje treba reći da je otok dobio status Parka prirode zbog svoje dobro očuvane bioraznolikosti.
Ho
tel Solitudo na Pasaduru je najvažnija turistička točka skoro cijele godine (ove godine otvorili 20.travnja a zatvaraju 20. listopada).Može ugostiti 150 posjetitelja, imaju marinu sa 30 vezova a tijekom ljeta organiziran je i ronilački centar. Imaju oni i svoj brod koji će uskoro sa suhog u more. Smješten na lijepom mjestu prije mostića za Prežbu, vrtovi su sa prednje strane puni mediteranskoga bilja a u unutarnjim vrtovima rastu agrumi! Sad znam zašto ću se ondje vratiti, možda i prije 26.rujna Dana općine, jer nisam stigao ubrati limune koje mi je obećao direktor Željko Kurta. Neću zaboraviti spomenuti da sam usprkos svakodnevnoj ponudi i mesnih jela ostao vjeran ribi pa makako mala bila kao gire u ponedjeljak ali nakon orade, lubina, škarpine u škartocu a prije skuša zadnjega dana. Mislim da takvu ponudu na moru želi najvećio broj turista. Iz razgovora sam doznao da se veliki broj gostiju koji su jednom ovdje bili vraća. Znači nisam izuzetak. Osim spomenutog Kurte tu je capo kužine glavna kuharica Božica, konobari Krešo i Dean i recepcioner Željko. Posada će se dalje svakim danom popunjavati. U vrijeme mog boravka povodom Sajma, vina, okusa i mirisa stigla je grupa od 60-etak Slovenaca također starih posjetitelja ove Insule. Naši sjeverni susjedi znaju što vrijedi, najdraži su im otoci od Cresa na sjeveru do Elafitskih na jugu Jadrana. I sportski su okrenuti opremljeni biciklima koriste kilometre asfaltiranih i dobrih makadamskih puteva.U širini Pasadura podignuto je na desetke velikih apartmanskih kuća koje kad se popune imaju gostiju i više od hotela. Hoće li se ti apartmani i dalje širiti uz one već predviđene kapacitete u Jurjevoj uvali neznam ali bi svakako to trebalo raditi planski.Želim Lastovcima, da uspiju u tome...