Kazališta i drugo iz Beograda

Plesačice - Pozorište na Terazijama

Kao i svake godine posljednjih desetljeće i pol krajem veljače odlazim u Beograd zbog Sajma turizma i svaki put pogledam 2-3 kazališne predstave uz pokoju izložbu. Tako je bilo i ovoga puta od 19. do 23. 2 2026.

Ansambl Pozorišta na Terazijama

Sajam turizma će doći na red u drugom dijelu a reportažu započinjem sa velikim mjuziklom u Pozorištu

Terazije "Cigani lete u nebo". Prije punih 50 godina, jeli moguće?, kao mladi student na drugoj godini pogledao sam istoimeni film u režiji Emila Loteanua, Radu je glumila Svetlana Toma a Lojka Zobara Grigore Grigoriu. Taj hudožestveni (produhovljen, lijep) ruski film sa velikim udjelom Rumunja tada je ostavio neizbrisiv trag ljepote u mojim doživljajima a danas sjećanjima...

Sjajna predstava na Terazijama je samo potcrtala i docrtala taj pozitivni dojam. Već sam dolazak u teatar nasuprot hotela Moskva je bio ispunjen pozitivnim vibracijama koje pojačava crvena boja prevladavajuća u i izvan gledališta. Prvi dio sam gledao na balkonu sa strane najbliže pozornici a drugi u četvrtom redu partera. Režiser Vladimir Lazić je odlično ukomponirao glumce, soliste baleta, orkestar i zbor, značajan doprinos koreografa Krunoslava Simića, scenografa Geroslava Zarića, kostimografkinje Snežane Šimić i tako redom. Svi jedan bolji od drugog sa odličnim orkestrom i dirigentom Milanom Nedeljkovićem.

Cigani lete u nebo su nastali po pripovjetci Makar Čudra velikog Maksima Gorkog (izvorno Aleksej Maksimović Pješkov) koju je napisao u tamnici. Veliki dio dramskih zbivanja Gorki/ Pješkov je iskusio u svome životu kao mladić bio je lađar, skitnica i na svojim putovanjima upoznao tu egzotičnu, slobodi okrenutu etničku skupinu Roma/Cigana...Prepoznajemo ramantičarsku legendu koju pripovjedaju pučki pripovjedači. Ukratko Ciganin Makar Čudra priča na obali mora o svom etničkom subratu Lojku Zobaru i njegovoj ljubavi prema mladoj, lijepoj Romkinji Radi. Mjesta radnje su ona gdje se kreće ta skupina slobodoljubivih ljudi u čergama, stepi, na obalama velikih voda. Važno je naglasiti likove skitnica "bosjaka" u kojima Gorki prepoznaje visoke ljudske kvalitete, životnu filozofiju često izraženu u brojnim aforizmima i mudrim rečenicama. Citiram dio iz programske knjižice: "Najzad, nesumnjivo je jedno: novelistički likovi Gorkog - Makar Čudra i starica Izergil, Lojko Zobar i prelijepa Rada - jesu ponosni, smjeli i snažni ljudi koji su suprotstavljeni poniznim, ropskim i slabima. Takvi likovi, Takvi ljudi i takvi Cigani, samo i mogu "da lete u nebo". Zemlja je za njih pretijesna".

Ovo je velika predstava koja punih 20 godina budi takav interes publike da je uglavnom rasprodana. Tako je bilo i spomenutog četvrtka. U velikom ansamblu različitih solista istaknuo bih, ipak, Mionu Marković (Rada) i Nikolu Šurbanovića (Lojko Zobar), pa Makar Čudru (Duško Radović) i Izergil (Kristina Savić). Ponavljam, "Cigani..." su velika kolektivna predstava u kojoj sudjeluju brojni glazbeni i baletni solisti...a u mojim ušima, dok pišem ovaj tekst, slatko odzvanja refrenski završetak... hop, hop, hop. Kraće rečeno urnebesni Hop, Hop, Hop za ovaj mjuzikl..

.

Slijeva: Ašković, Đorđević, Jezdić i Ana Franić

U Beogradu se tih dana sa nestrpljenjem iščekivala nova predstava "Profesionalca" Dušana Kovačevića u teatru Zvezdara gdje je u kultnoj predstavi do svoje smrti ulogu Luke Labana glumio Danilo Stojković. Sada je stiglo vrijeme zrelog, ne samo talentiranog, rasnog glumca Nenada Jezdića u istoj ulozi. Igor Đorđević je Teodor /Teja , sekretarica Marta Ana Franić a jedan sasvim normalan luđak Duško Ašković.

Ukratko Profesionalac govori o susretu progonjenog (Teja, nekadašnji sveučilišni profesor, pisac sada je direktor u velikoj izdavačkoj kući) i progonitelja (Luka Laban, bivši agent srpske službe sigurnosti a sada taksist). U ured direktora dolazi bivši inspektor sa velikim kovčegom punim stvari. Svaki od predmeta prati ispovjed bivšega policajca a te stvari su nekada pripadale profesoru. Počinje sučeljavanje dva čovjeka koje je puno nevjerojatnih događaja iz Teodorovog života kojih se dobrim dijelom u prvom trenutku ne sjeća. Tek precizni opisi Labana vraćaju profesoru, piscu, direktoru sjećanje na protekle dijelove njegova života. Mi, iz priče koja slijedi, saznajemo da je Laban opsesivno pratio profesora kao opasnu, nepoćudnu političku osobu. Policajac je uhodio, revno zapisivao događaje, pisao izvještaje o njegovim postupcima, špijunirao na svakom koraku uključujući intimni život profesora.

Nenad Jezdić

U filmu Profesionalac iz 2003. Dušan Kovačević je preradio vlastiti tekst i režirao ga. Najvažniji dio te dopune je veza profesora i Labanove kćeri Ane uz Teodorovu majku, oca i dvojicu prijatelja. Isljednikk Laban je Bora Todorović, Teodor /Branislav Lečić, Anu glumi Nataša Ninković i posebno upamćen otkačeni prijatelj Dragan Jovanović.

U ovoj predstavi Kovačević ostaje vjeran izvorniku i koncentrira se na suodnos, kako sam već naveo progonjenog i progonitelja, Teodora i Luke. Igor Đorđević je razigran i vrlo uspješno tumači nekadašnjega profesora i buntovnika koji nakon svoje razorene veze ulazi u ljubavni odnos sa sekretaricom Martom. Prepoznajemo njegovo nezadovoljstvo sa stanjem stvari a posebno nakon dolaska Labana. Teodor je cijelu predstavu žrtva, čak i tjelesno (povreda noge). Nenad Jezdić, kojega sam prije samo tri mjeseca gledao kao Boru Šnajdera gdje dominira pozornicom, i ovdje je iste snage. Vjerujemo mu, i mada je iz nesimpatičnog reda policajaca, on gledatelju postaje bliži nego "žrtva" Teodor. Ana Franić je dobra u ulozi zbunjene sekretarice koja koja prema kraju sve više otkriva tko je njen Teja.

Dušan Kovačević je ovaj svevremenski tekst napisao 1989. i on je nažalost u političkom smislu ovoga prostora aktualan još i danas. Citiram dio sa samoga početka predstave gdje nam se obraća Teodor: "Susret sa tim čovekom promenio je ceo moj bivši život. Da li je moguće da vam netko promeni bivši život? Moguće je! Kako je to moguće? Lepo. ako imate sreće i pameti kao ja." Siguran sam da će i ova predstava potrajati bar jedno desetljeće ako se drugačije ne naredi! Šalim se sa naredbom. Svakako, gledati.

"Vrane"

Treću predstavu Godine vrana Siniše Kovačevića (najdulju po trajanju 3.45 sata sa stankom) pogledao sam u Narodnom pozorištu zadnjega dana. Radnja ove drame smještena je u okupirani Beograd (Austro-ugarska uprava) 2017. 18. i nakon rata. Kroz život obitelji Rajić prelamaju se mnoga tada aktualna događanja. Vojska sa dviju strana, ljubavni zaplet koji čine Živojin Rajić (Petar Strugar), Julija Kavran / Švabica, učiteljica ( Kalina Kovačević) i Alojz Kavran / Julijin muž pravnik (Aleksandar Srećković), grad Beograd u vrijeme rata, neimaština a zima tolika da se i parket iz kuće koristio za grijanje. Citiram iz programske knjižice: "...vrane ne opominju, one su više od simbola. Vrane su ravnopravni građani Beograda i svedoci su vremena...Godine kad intelekt gubi vrednost...iz takvih istorijskih okolnosti rađaju se najiskrenije ljudske priče, u kojima je ljubav nemoguće poreći i u kojima takva čista i iskrena emocija mora da boli" (dramaturg Danka Sekulović)

Aleksandar Srećković

Uz istaknute i dobro odigrane uloge Aleksandra Srećkovića, Petra Strugara, Dragane Blagojević i Kaline Kovačević dugo ćemo pamtit kostimografska, koreografska i scenografska rješenja (Marina Medenica, Petra Fotez, Geroslav Zarić i Vladislava Kanington) za vrane. Ova predstava dobija dodatno, posebno i istaknuto značenje sa baletanima i članicama Baleta ovoga kazališta kakvo još do sada nisam vidio. Svi komplimenti. Predstavu treba pogledati pa i vremenski skraćenu, ako se može.

.

.

Štand TOB-a

U Beogradu je od 19. do 22. održan 47.Sajam turizma pod sloganom "Jedno putovanje, hiljadu priča". Također, kao prateći održan je i 21.Sajam hotelijersko ugostiteljske opreme. već nekoliko zadnjih godina pada broj zemalja koje sudjeluju a time i broj izlagača, 350 iz 20-etak zemalja. Zemlja partner bio je Cipar. Zadnjih godina sajam se fokusirao na B2B aktivnosti kojih je ove godine bilo oko 2000. To je i razlog da pada broj izlagača na štandovima već se predstavnici sastaju sa traženim sugovornicima u službenim prostorijama sajma. Ipak, i tako umanjen Sajam turizma još uvijek pruža dovoljno prosječnom posjetitelju, prvenstveno Beograđanima, ali i drugim posjetiteljima iz Srbije. Kao i obično najživlje je bilo u hali 4 gdje su bile smještene srpske Turističke organizacije.

Jelena Stanković TOB i Aleksandra Simić PR Sajma

U društvu kolegice Ljiljane Stojanović novinarke E-stvarnosti posjetio sam tijekom dana desetak štandova. Po običaju uvijek sam u prostoru TOB-a koji je ove godine bio nešto manji površinom ali ne i događanjima. Spomenut ću samo promociju vinarije Panajotović koja u gradu na području Senjaka ima svoj podrum. Toga dana su predstavili tri bijela i crna vrhunska vina. Ističem etikete Victor 2017 (cabernet sauvignon barrique) i Šeherezadu 2022 poluslatko (sauvignon blanc i gewurtztraminer). Razgledanje podruma je ostavljeno za pslijedeću prigodu.

Na većini štandova su priređene svečane prezentacije a posebno atraktivno je bilo kod Novopazaraca ( Ljiljana Liješević i Dean Belojica) koji su se predstavili folklorom i mladim pjevačima uz spretnog glazbenika na električnom pianu. Posjetili smo još štandove TO Zaječara, Aranđelovca, Kragujevca, Zlatibora, Novog sada, štand FIJET-a Srbija.

..

Razrezani Josip Broz Tito

U centru u Knez Mihajlovoj razgledali smo izložbu posvećenu velikom jezikoslovcu Đuri Daničiću koji

je dugo godina živio i u Zagrebu te bio tajnik JAZU u vrijeme Josipa Jurja Štrosmajera. Posebno mi je drago da sam imao priliku vidjeti stalni postav Muzeja 90-tih u okviru kojega upravo traje izložba karikatura velikog srpskog karikaturiste Predraga Koraksića Coraxa.

I svemu dođe kraj, kako kaže jedna stara pjesma, a novi izvještaj iz Beograda bilježit ću nakon slijedeće posjete. Nadam se ne zadugo...