Danijelu sam upoznao na prošlogodišnjem Vinocomu, festivalu vina, u Zagrebu. Živi, stvaralački duh ove žene me pozvao da u proljeće ove godine dođem kao gost na 1.Sajam vina, okusa i mirisa Dalmacije na Lastovu u hotelu Solitudo. Uspjela je donijeti ponešto od spomenute Dalmacije, najviše sa Lastova ( Šarić, Rončević) iz Vrgorca vinarija Franić, nadaleko znani proizvodi u kućnoj radinosti Darinke Krnčević (ulje divlje masline-mastrinika, sapun od ulja i drugi hidrolatski proizvodi, džemovi od vinogradarske smokve i opuncije indijanske smokve, limuna i naranče.
Jasno u ponudi su bili i likeri koje naši otočani i stanovnici južnog dijela Dalmacije rado i sa vrhunskim rezultatima rade: mirta, limun,naranča-jednom riječju toga podneblja-arancini. Bilo je tu i rakija lozovača, travarica, od rogača, ruže...Umjetnički doprinos, osim izloženih slika Danijele Bohate aka Diane DiCascate je bio tečaj plesa argentinskog tanga Miloša Miloradovića uz veliku pomoć Dajane Smoljo učiteljice u mjesnoj školi. Uz Šarićeva i Franićeva vina kušali smo izuzetna vina Arsena Rončevića koja je za ovu priliku svojim etiketama opremila Bohata-Teuta*s Crown (bianca i nera), i njegov pjenušac koji nastaju u vinogradu i seoskom domaćinstvu "Pod Pinjule". Izuzetan čovjek i sjajna vina koja su rađena organski i ne ulaze ni u kakve kalupe. Svesrdnu podršku manifestaciji dali su hotel Solitudo i njegov direktor Željko Kurta.
Danijela je osoba sa puno interesa na različitim područjima: slikarstvo (na Lastovu je bila njezina druga izložba slika), književnost ( prva knjiga poezije na hrvatskom jeziku- Sviđa mi se), učenje jezika-predavala je metodiku stranih jezika u niz europskih zemalja ( English language methodology), turizam kao vodičica u Hrvatskoj i BiH, promotorica vina...
Završila je na Filozofskom fakultetu u Ostravi za prof. Engleskog i Njemačkog jezika. Predavala je sedam godina poslovni engleski jezik. međunarodnu komunikaciju i soft skills na sveučilištu "Tomaše Bati" u rodnom gradu Zlinu. Posljednjih deset godina je intezivno boravila u Hrvatskoj , najčešće u Dalmaciji a više puta je boravila i vodila grupe čeških turista u BiH. Kontaktirala je i promovirala više hrvatskih vinara, najčešće sa Pelješca ali i drugih dijelova Dalmacije. Naravno, ovakvoj osobi ni sport nije u drugom planu. Sada je aktivna u tenisu sa ambicijom da pomogne napredak mladih generacija među kojima je i njezin sin Radan . Posredstvom donacije DiCascata, koju je osnovala, pokušava omogućiti sebi i drugima lakše djelovanje na svim spomenutim područjima interesa. Na taj način je uspjela izdati svoju prvu knjigu "Sviđa mi se". Živi u Lastovu sa svojim partnerom.
Krajem rujna ponovno sam bio na Lastovu i na moje veliko zadovoljstvo imao priliku sa Danijelom provesti više sati na ovom čarobnom otoku. Jedno od tih mjesta je restoran Porto Rosso u Skrivenoj luci vlasnika Marćela Simića.
Ovaj restoran je već godinama u vodećih 100 restorana Hrvatske koje odabiru i što je najvažnije iznova posjećuju Gastronauti Karin Mimice. Za našega boravka ondje kušali smo odličnu hladnu platu Fantaziju sa morskim plodovima i još važnije sa odličnim vinima lastovskih vinara Hropića i Pavličevića. Posebno dobra je bila dubrovačka malvasija malih autohtonih vinara oca i sina Ivana Pavličevića. Simić se pokazao zanimljivim sugovornikom. Proveo nas je kroz svoj , kako sam kaže pogon, impresivne ugostiteljske opreme na nekoliko lokacija u i oko restorana a na kraju smo se zaustavili u velikom dnevnom boravku opremljenom sa puno lijepih stvari i više ikona. Marćelino je uspio u prelijepoj luci uklopiti restoran kraj mora, plažu i dokove za pristanak jahti. Dobar posao.
Na toj liniji u neposrednoj blizini posjetili smo slikara naivca , inače doktora ekonomskih znanosti, Antuna Lešića Šantulovića. Ovaj vitalni 80-godišnjak veliko dugo ljeto provodi u Luci a zatim u umirovljeničkom domu u Zaprešiću. Lešić kaže da je počeo slikati iz znatiželje još 1962., nakon ženidbe, i ta ljubav traje već punih 60 godina. Danijela jako cijeni radove ovog mirnog Lastovca sa zagrebačkom adresom.
Put nas je dalje vodio vinarima. O Rončeviću sam već pisao u prvom dijelu pa su na redu braća Šarić, Nenad i Tonči. Šarići imaju pet etiketa i godišnju proizvodnju od 10000 litara. Najveći su na otoku i misle u idućim godinama još povećati broj trsova i sorti. Tu valja još jednom reći da bi dubrovačku, bolje reći konavosku malvasiju, trebali saditi svi na Lastovu ali i na Visu, Korčuli i Pelješcu.
To je potentna sorta koja bi mogla postati vodeća visoko kvalitetna bijela sorta sa juga. Na kraju bili smo i kod malih vinara količinom oko 4500 litara ali velikih kvalitetom rukatca i posebno malvasije, oca i sina Pavličević. U razgovoru su mi rekli da će idućih godina zasaditi još, osim 1000 loza malvasije koju sada imaju, jer pokazuje izvrsnu kvalitetu.Iskreno navijam za njih i sve druge koji to naprave u budućnosti. Kod Pavličevića smo probali odlične kotunjate od dunje i gorke naranče u produkciji gazdarice Merice...
.
Na kraju ne preostaje mi ništa drugo nego još jednom komplimentirati Danijeli na nizu akcija koje na dnevnoj razini poduzima. Izložbu na kontinentu i otoku, i Makarska je bila ove godine zajedno sa kolegama, rad na vinskim etiketama, sigurno i novim pjesmama. To je Danijela Bohata alias DiCascata, Čehinja zaljubljena u našu zemlju i more koja polako prelazi u kulturološku Hrvaticu....