OTROVanec - je lijek za dušu i tijelo

Tekst započinjem ovim oksimoronom (stilska figura koja spaja dva međusobno isključiva, proturječna

pojma/ antonimi...) koji na vrlo jednostavan, plastičan način opisuje ono što radi obitelj Dijaković gotovo četiri desetljeća. Sijanje ozime kamilice počeli su krajem 80-tih i traje do danas. Nisu samo brali kamilicu sa 30-etak vlastitih hektara i otkupljivali od svojih susjeda, nego su čak i izrazito mediteranske biljke lavandu i smilje na površini od oko 2 hektara uključili u proizvodnju i prodaju....A zašto otrov otkrit ćete malo kasnije u tekstu.

Sjetimo se groznice za branjem grmova smilja prije 15 -estak godina u Dalmaciji i Hercegovini. To su prepoznali i ovdje te dodali mirišljivu lavandu. Dijakovići , Marijanka i Mladen imaju dva kotla zapremine 2000 litara za preradu ovih aromatskih biljaka a godinama su svoju neprerađenu kamilicu izvozili i izvoze, preko svoje tvrtke Poison City u Mađarsku, Češku, Slovačku i Njemačku. 

Zelenilo ispred Lavandera photo: T.Hohnjec

Taj otrov iz naslova po legendi vuče korijene iz turskih vremena kada su ondašnji stanovnici zatrovali baru/ jezero da neprijatelj ne bi mogao pojiti konje. Danas, naravno, nema otrova u vodama ovoga podravskoga kraja u neposrednoj blizini Grabrovnice (rodno mjesto hrvatskoga pjesnika i generala Petra Preradovića). 

Dapače, ima puno trsova grožđa na pogodnom pjeskovitom tlu. Mladen Dijaković uzgaja tri sorte: graševinu, sauvignon blanc i rizling na oko 1700 trsova. Naše novinarsko društvo ispilo je bar 20 -etak litara i više mješavine spomenutih sorti i  - posljedica nije bilo. Pitko, ukusno traži kupicu više.

Mladen Dijaković photo: Goran Gazdek

A sada o objektu vili Lavender Hill koju su sagradili Dijakovići, Marijanka i Mladen. Na uzvisini Otrovanski breg - Sedlarica sagradili su manji hotel/ vilu sa sedam vrlo lijepo uređenih soba, prevladava drvo, sa francuskim ležajem i sanitarnim čvorom (tuš i wc). U objektu je velika blagovaonica, zajednički prostor sa tv-om i bilijarom, kuhinja a ispred trijem na kojem smo proveli veče uz ugodnu svirku na gitari i pjesmu Dražena Cvijetića.

U cijelom objektu prevladavao drvo koje po prirodi stvari daje toplinu. Kraće rečeno osjećao sam se kao da sam kod svoje rodbine u podravskom kraju. Toplina, neposrednost dvoje velikih radnika koji to i djelom i svojim izgledom potvrđuju. Nema tu folirancije rad i samo rad. Kako se obim posla nije smanjivao, a u obitelji nemaju nasljednika, odlučili su okušati se u turizmu .Nakon 37 branja i prerada, misle da će to biti nešto manje zahtjevan posao- turizam (da li?). U širem pitomačkom kraju malo je ovakvih objekata i siguran sam da će za godinu, dvije steći glas turističke destinacije gdje se na vrijeme treba rezervirati dolazak. Razgovor sa ovim ljudima me uvjerio u to.

Marijanka Dijaković photo: T.Hohnjec

Bazen na vrhu brijega u neposrednoj blizini kuće daje dodatnu vrijednost, jer danas čak i u jadranskom pojasu 3-4 kilometra od mora vrlo dobro posluju vile ili pansioni sa neizostavnim bazenom. Jer tu je voda pod nosom, izađeš iz sobe i već si u vodi. To smo i mi radili, višekratno...Lavander Hills je objekat koji ima budućnost, tek su krenuli u avanturu turizma i siguran sam da će uspjeti. Tu domaćinsku atmosferu potvrdila je i autentična hrana prvoga i drugog dana. Domaća  je domaće - (kobasice, omlet, vratina, kotlovina, domaći džem, sir sa vrhnjem, likeri, vino)

Novinarska ekipa Photo: Goran Gazdek

To treba vidjeti i okusiti na nepunih 100-injak kilometara od Zagreba u kraju gdje su i poznate vinarije Vineda i nešto ispred Jušta i Matočec. Da li podravski kraj ima turističku ponudu? Ima. Idite i otkrijte na Lavander Hillsu vas čekaju ljubazni domaćini Marijanka i Mladen Dijaković..i pas Aki...

I za pjesmovni kraj, da se ufurate: "Podravino moja mila

                                                                    moj premili rodni kraj

                                                                     ja iz tebe sad odlazim, 

                                                                     više se ne vraćam.

                                                                     Dravo, Dravo rijeka Dravo

                                                                     pozdravi mi svoje sve," itd

   PHOTO: Tonka Hohnjec

Vjekoslav Madunić