Velika priča o velikom vinaru

Posljednja tri desetljeća su bila vrlo uspješna za gotovo sve bivše jugoslavenske Republike u vinogradarstvu i vinarstvu. Prve su povukle u tom smjeru Slovenija i Hrvatska, a od početka novog milenija snažno je na tom području napredovala i Srbija. Čak se i u BiH sadi sve više vinograda i ne samo u Hercegovini već i na području središnje i zapadne Bosne. Makedonija je, naravno , svoje vinogradarstvo digla na zavidnu razinu, pa sirovinom opskrbljuje cijelo ovo bivše zajedničko tržište.

Jedan od ključnih vinara u napretku srpskoga vinarstva je Božidar Aleksandrović sa istoimenom vinarijom u Vinči, kraj znamenitog grada opjevanog u pjesmama: "Obraše se vinogradi dole kraj Topole..."koja je, Topola, bila centar srpskog vinogradarstva od početka 20. stoljeća uz fruškogorske vinogradare.

Aleksandrovići su uzgajali vinovu lozu još od kraja 19. stoljeća. Pradjed Miloš je bio poznati vinogradar ovoga kraja i jedan od osnivača Venčačke vinogradarske zadruge 1903. u selu Banji između Topole i Aranđelovca. Posao je nastavio Božin djed Aleksandar Lesa Aleksandrović. U to doba imali su na 2 hektara oko 20000 trsova, jer su bili gusto sađeni metar puta metar i ručno su obrađivao .

Poslije 1945.grožđe se moralo prodavati u velike kombinate poput NAVIP-a i Rubina i osim maloga dijela za vlastite potrebe zakonski nije bilo moguće flaširanje.

Aleksandrović je studirao na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu od kraja osamdesetih i diplomirao 1993. godine. Studij je bio prilika da zajedno sa svojim djedom Lesom u podrumu porodične kuće veličine 60 metara kvadratnih obnovi proizvodnju vina. To je bila mala proizvodnja, ali značajna, jer je vinar već 1991. na trećoj godini studija počeo raditi svoja prva vina, a 1992. buteljirali su prvi TRIJUMF (kupaža 85% sauvignona, 10% pinota bijelog i 5% rizlinga) koji ime i način proizvodnje vuče iz Kraljevske vinarije podno Oplenca.

U ovakvoj kupaži koju je godinama prije zamislio enolog vinarije Nijemac Otto Kabej, a njegove rukopise sačuvao glavni podrumar Živan Tadić, sauvignon je sa pinotom dobio na strukturi i punoći, a sa rizlingom kiselinu.

Upravo je Tadić, čuvši da unuk Aleksandrovića Lesa kreće u svoju vinsku avanturu, poslao Božidaru iz Kanade 111 stranica rukopisa o pravljenju vina u spomenutoj Kraljevskoj predratnoj vinariji. "Bili smo samonikli i to su ujedno bili počeci suvremenog vinogradarstva i vinarstva u Šumadiji odnosno Srbiji a receptura i prvi Trijumf iz 1992.su mi dali vjetar u leđa jer je važno da vina imaju zanimljivu priču o svom nastanku"- kaže Aleksandrović. Danas se te prve rijetke butelje čuvaju sa onima iz drugih starijih godina u Arhivi.

Tih devedesetih proizvodili su 6-7000 butelja i početno ulazili u restaurante a istovremeno je Aleksandrović, ispočetka polako, a zatim sve više, kupovao vinograde i livade pretvarao u vinograde na širem području Topole.

Ključna godina u razvoju vinarije je 2002. kada se seli iz podruma kuće na prostor današnje vinarije sa prvom prostorijom od 12 puta 12 metara. Tu je bila proizvodnja i nabavio je prve inox tankove za suvremeniji način proizvodnje, kako bi uveo kontroliranu fermentaciju i sve druge postupke neophodne za pravljenje kvalitetnih i vrhunskih vina. Gradnja i nadogradnja, dio po dio, potrajala je sve do 2017. tako da se danas vinarija prostire na preko 3000 m2.Već spomenuta kupnja zemlje je do današnjih dana omogućila 90 hektara, koja su u vlasništvu vinarije. To je omogućilo da godišnju proizvodnju bude preko 300 000 litara vina. Aleksandrović tu naglašava i prelazne zalihe, pogotovo crvenih vina, koja su na odležavanju, da bi nakon minimum 3 godine izašla na tržište, a "Rodoslovi" vinogradarski najkvalitetnijih godina, izlaze nakon pet .

To znači da u vinariji postoje sve najsuvremenije mogućnosti, jer postoje prostori za preradu i fermentaciju, više velikih dvorana za odležavanje vina u barique bačvama i na kraju prostorije za odležavanje pjenušaca i mjesta gdje su gotovi proizvodi za tržište.

U gornjem dijelu vinarije je lijepa degustacijska dvorana sa mogućnošću da se pojede kvalitetna hrana, a jednim od zidova dominira izuzetan kameni reljef boga Bacchusa (Meden Agan iz Vinice) rad umjetnika Vladana Martinovića. U podrumu je pak Bacchus rad kipara Nebojše Savovića Nesa. Vidljivo je nastojanje vinara da mjesto lijepih vina bude i mjesto umjetnina.

U susjednim prostorijama, na zidovima su crno bijele fotografije obitelji i značajnih Topolovčana, konferencijska sala i dućan sa prodajom vina širokog repertoara ove kuće. U proizvodnji su čak 23 etikete među kojima su neke najpoznatije: tri pjenušca Trijumf Chardonnay, Trijumf Rose, Trijumf Noir, Harizma Selection, Trijumf Gold, Regent Reserve, Rodoslov Grand Reserve, Prokupac Kameničarka, Vožd...

Osim spomenutog bijelog Trijumfa vinar se posebno ponosi Rodoslovom kojega radi u izuzetnim godinama. Sredinom 2000-tih točnije berba 2006. nastao je prvi Rodoslov sastavljen od 70% CS-a, 20% Merlota i 10% autentične domaće sorte Prokupac. Grožđe je macerirano punih 40 dana, a zatim je sazrijevalo dvije godine u barik bačvama od francuskoga hrasta, te još dvije godine u velikim korištenim bačvama kapaciteta 4000 litara od slavonskoga hrasta. Zatim je punjeno u boce, odstajalo još godinu dana i pušteno na tržište 2011. Taj prvi Prokupac je bio iz vinograda u okolici Stalaća. Već godinama vinarija ima tu sortu u svom posjedu. Slijedeći Rodoslov je izašao 2009. a ostalo je povijest. Najnoviji Rodoslovi kao onaj iz 2019. Grand Reserve sadrži 70% CS-a, 20% Merlota i 10% Cabernet franca.

Aleksandrović misli smještajne kapacitete sa sadašnjih 14 soba u kompleksu vinarije i vinske vikendice sa bazenima pored vinograda na lokalitetima Bor i Meterizi povećati vinskim hotelom (Wine Resort oko 3000m2) u neposrednoj blizini vinarije sa 24 sobe, wine barom, cigaret barom, sobama za sastanke... U robau stanju sam ga imao priliku vidjeti za posjete a dovršetak planira za 2-3 godine. Kaže da neće žuriti a ja bih dodao festina lente.

Sve su to promišljeni potezi koji imaju podlogu, jer već sada kroz njegovu vinariju prođe 12-13000 posjetitelja godišnje. Sa novim smještajem taj će se broj udvostručiti. U Srbiji je danas oko 450 vinarija, od kojih je oko stotinu sa ozbiljnim rezultatima. Šumadijska udruga vinara osnovana 2013. imala je 14 članova osnivača, kojoj je prvi predsjednik bio Božidar Aleksandrović a danas broji 35 vinarija. Od toga njih dvadesetak se nalazi na području Topole i Aranđelovca. Bio sam i na prva dva Šumadijska festivala vina 2013. i 14. a ove godine se održava krajem drugoga tjedna lipnja.

U vinariji su uspješni u izvozu vina oko 25% proizvodnje u čak 21 zemlju. Veliki dio ide u Aziju (Japan, Kina, Hongkong) u Zapadnu Europu, Rusiju i SAD. Aleksandrović kaže: "Zemlje Azije su obećano tržište za nas , veoma potentno s obzirom na plasman i sa dobrim cijenama. S druge strane naša vina su za njih proizvodi iz Europe i tu nema političkih ili nekih drugih prepreka..."

Vinarija Aleksandrović je do sada dobila bar dvije stotine priznanja u zemlji i inozemstvu a ja ću spomenuti samo desetak važnih u toj šumi nagrada: Sakura Japan 2017. Rodoslov 2009 -velika zlatna medalja, zlata za -Regenta berba 2012 i Trijumf Gold 2015. Japan Wine challenge 2017. Trijumf Rose 2016 -IT for best old world Rose Wine. Open Balkan W.Trophy (Sofija) 2022. Rodoslov Grand Reserve 2018 -najbolje crveno vino Trijumf noir pjenušac 2019-najbolji pjenušac. Decanter WWA London 2022. Regent 2018 - zlatna medalja. Decanter WWA 2024. Vožd 2017- zlato ( u top 15 najboljih CS-a u svijetu). Mundus vini Njemačka 2022. Vožd 2017 -Velika zlatna medalja/Best in show. AWC Austrija 2013. Rodoslov 2005-zlatna medalja. AWC Austrija 2014. Rodoslov 2009-zlatna medalja Veliki broj zlatnih medalja na Emozioni dal Mondo Merlot e Cabernet Insieme -Bergamo (više godina), Pobjednici na Sabatini u Neumu 2016, Pobjednici u Ljubljani...

Na kraju ugodnog razgovora , kušanja i šetnje vinarijom u društvu novinarke Ljiljane Stojanović prisjećam se Božinih riječi o kraju, terroiru u ovome slučaju šumadijskom. "Otac vina je vinova loza, zemlja je majka a klima je sudbina." Nažalost, upravo onaj nasilni dio klime, grad, tuča, pogodio je najveći dio Aleksandrovih vinograda u Vinči i Topoli. Ipak, ostalo je sačuvano 30-etak hektara sa druge strane Venčaca, i vjerujem, nepopravljivi optimista Boža i iz ove teške situacije pronaći će put. Od sveg srca mu to želim da bih mogao opet kada dođem u Vinču piti lijepi pjenušac, zanosni trijumf i grandiozni Rodoslov...Vjerujem da će mu u budućnosti u tome pomoći Dioniz, Bakho (Bog plodnosti, vegetacije, VINA, žena...) čiji reljef i kip krase vinariju.

Fotografije: Ljiljana Stojanović

Vjekoslav Madunić