Sjenica-Uvac-Borovi...

UVAC

Narodna nošnja sjeničkoga kraja

U Sjenicu smo krenuli nakon ispijanja prave domaće kafe sa rahatlukom u caffeu Gazija nasuprot hotela Vrbak. Mi bi ovdje kazali turska ali zapravo svi mi na Balkanu pijemo ju puno više nego Turci. Taj izraz ostao je nakon turske opsade Beča 1683. i zadržao se do danas. Turci puno više piju čaj.

KAFA i RAHATLUK

Odabrali smo dužu varijantu puta koji je preko Delimeđa vodio do Sjenice. Postojao je razlog, dva 80-metarska minareta po dostupnim podacima treća po visini u svijetu. Zaista nevjerojatna slika vrijedna dužega puta, usred praktički pustopoljine u Delimeđama arhitekt Muharem Kruško je sagradio ove dvije kule/minareta visokih. Kruško je počevši od 1966. do danas sagradio čak 230 minareta/munara uglavnom u BiH. Inače, najviši minaret u svijetu kao dio džamije Djamaa el Djazair u Alžiru i visoka je 267 metara.

Minareti sa džamijom na Delimeđi

Nakon ugodne jednosatne vožnje stigli smo, novinarka Ljiljana Stojanović i ja, pred veliki 2022. godine obnovljeni hotel Borovi u Sjenici. Ondje je 1960. sagrađen restoran Borići a nakon nekoliko godine počela je gradnja manjega trokatnog hotela. Sadašnji izgled hotel je dobio dogradnjom još jednoga kata i velikim proširenjem 2022.godine. Tada je napravljen veliki bazen, SPA centar, teretana veliki restoran. Hotel je opremljen sa dvije kongresne sale veća ima 500 mjesta, postoji trim staza od 2.5 kilometra kroz borovu šumu na visini od 1050 metara zato ovdje dolaze mnogi sportski klubovi na pripreme . U planovima  su uskoro i vlastiti sportski objekti a do tada gosti koriste objekte Ustanove za sport u gradu. O svemu nas obavještava mlada direktorica  hotela Minela Hadžović pa smo u nastavku saznali da imaju 157 soba, tri restorana koji mogu primiti veliki broj gostiju a najstariji još od početaka je etno restora. Tu je i velika otvorena terasa a ispred hotela jezero koje ima opremu za ljetno uživanje kupača i rekreativaca.

Jezero ispred hotela BOROVI

Izet Selek

Sobe su lijepo uređene, prostrane a meni je najzanimljiviji bio veliki zatvoreni bazen kakvog sam rijetko viđao u Hrvatskoj ili Sloveniji. Tih dana smo imali priliku kušati više jela,  posebno ističem biftek Stroganov (kremasti sos od gljiva, paprike, krastavci, kapari) i tradicionalnu tursku lagano začinjenu  merdžemek čorbu od crvene leće. Imaju dobru ponudu i u coctail baru, meni je za "usta zapela" malinada (malina plus limun) od svježega voća. Hotel je dobio više nagrada u turizmu , najljepši SPA centar u Srbiji 2023. i za svoje prehrambene proizvode sa farme na Novosadskom poljoprivrednom sajmu 2024.

Posebna, pozitivna, priča je Farma životinja Selek koja je udaljena oko 20 kilometara od hotela u podnožju planine Jadovnik visoke 1734 metra gdje puštaju stoku na ispašu. Tamo nas je u predjel Caričine (tu su se odmarali carevi) vozio mladi Enes Čatović pokazujući nam putem i skijalište Žari (ima dvije staze 1200 i 800 metara), staru vodenicu a zaustavismo se i u Meraku Ihme Rahića u selu Trijebine. O farmi, posebno o konjima, pričala je još jedna djelatnica hotela Meka Lakota koja je neko vrijeme boravila na farmi.

KATUNI u selu Bioc

Impozantni Medo (1300 kg) sa farme

Zamjetne su brojke stada u dobro održavanim štalama. Oko 250 ovaca, 90-etak angusa, 10-etak

bivoljica, 20 koza, 4 krave i 9 konja u štali i padoku i dva magarca. Ovi podaci su važni jer svo mlijeko i sir, tamo je i sirana, su namijenjeni hotelu. Kajmak, maslac, mozzarela (bivoljice daju mlijeko sa 8% masnoće, tako da je kajmak postao brend hotela). Meka u zanosu govori o konjima koje je timarila svakoga dana, svi su obučeni za jahanje. Ima ih sa različitih strana svijeta: dva crna su frizijskog porijekla, khalteke je vrsta iz Turkmenistana, oro zlatno iz Španjolske a najimpresivniji Medo (oko 1300 kg težak), bijele boje je perscheron francuskog porijekla. Konji su osvojili niz nagrada u galoperskim utrkama u BiH i Srbiji, posebno Blek.

U okolici farme

Sve ovo do sada (hotel, farma) pokazuje da je Izet Selek sa braćom, inače i vlasnici velike građevinske firme "Ukras", na dobrom putu te značajno doprinose prihodima grada i cijele općine Sjenica.

Sabahudin Abdagić rendžer i vodič

U Sjenici smo upoznali pravog čovjeka i vrsnog vodiča, pešterskog rendžera Sabahudina Abdagića koji nam je posvetio nekoliko sati oba dana izvan svoga radnog vremena. Prvoga dana u utrci sa vremenom, kišilo je, uspjeli smo 45 minuta prije sutona doći uzvišenja sa kojega se lijepo vide nadaleko poznati zavojiti meandri Uvca. Sa platforme, koja je nekada bila mjesto molitve stanovnika za dobru godinu, kišu i sunce,  najbolje se vidi rijeka i velika Ledena pećina sa čak dvanaest dvorana. U nju se ulijevaju Grabovica, Jablanica i Vapa koje sve prolaze kroz grad.  Sjenica je pravo turističko područje sa velikim razvojnim potencijalom u tom pogledu. Imaju čak šest zaštićenih područja: najglasovitije je područje Uvca koji je specijalni rezervat prirode od 11 800 hektara, rezervat prirode Gutavica, dio velikog masiva Golije, Jadovnik, Paljevine i Peštersko polje. Jadovnik je iznimno bogat svim vrstama ljekovitih biljaka, vodom a pojas između 1300 i 1500 metara n./visine je prepoznat kao lječilište za ljude koji imaju problema sa disanjem i plućima.

Džamija Valida

Predugo bi trajalo da opišem sva zaštićena područja, jednostavno treba doći ovdje i vidjeti te ljepote Peštera i spomenutih planina.  U noć stigosmo i do džamije sultan Valide izgrađene 1870.godine poznate i kao džamija Pertevnihal Valide Sultanije majke osmanskog sultana Abdulaziza.Ima i titulu jedine "carske" džamije u Srbiji jer je izgrađena od porodice sultana. Džamija je izgrađena kao izraz zahvalnosti prema Sjenici jer su mještani vratili opljačkano blago sultaniji --kaže legenda. Sabahudin i ja drugoga dana uputili smo se i prema katunima u selu Bioc ali nam je kiša pokvarila potpuni doživljaj. Kako su ovi krajevi oduvijek bili na glasu po ovčjim i kozjim sirevima nisam propustio priliku da ne kupim to "bijelo zlato".

VaVuZe -caffe i žedna trojka

Posjetili smo te večeri i VaVaZu caffe restoran željni i žedni pive nakon napornoga dana. Taj lokal, vlasnika Baće Tahirovića,  otvoren 1981.godine bio je među prvima u bivšoj državi i nadaleko poznat po glazbenim događanjima i posjetama poznatijih umjetnika sa različitih područja. Tu je veliki broj koncerata u svojim počecima održao nedavno preminuli Halid Bešlić. Prostran, sa više prostorija, i danas je popularno okupljalište Sjeničana i gostiju.

Da bi zadovoljstvo bilo potpuno  u  Mahali pojeli smo slatki desert salep (orijentalna poslastica od mlijeka sa korijenjem od devet vrsta orhideja a na vrhu je posut cimet). Posebno je u tom slatkom uživala Ljiljana jer ju je vratilo u doba mladosti...

SALEP u Mahali

Saznali smo od Abdagića i druge bitne stvari , primjerice naziv Sjenice. Kako se u ono doba kasaba nalazila na putu carske džade od Dubrovnika do Istanbula kolone trgovaca su se zaustavljale u prenoćištima ovdje a za konje su imali kvalitetno sijeno sa prostranstava Peštera. Priča iz davnih vremena prenošena generacijama kaže da je upravo po tome sijenu nastalo ime Sjenice. Danas grad sa okolicom zaprema 1059 kilometara kvadratnih, sa okolnim selima oko 27 000 stanovnika i dobro napreduje. U turističkoj ponudi su pješačke ture, jahanje na konjima i izleti Uvcem u malim brodovima. U hotelu i iznad Uvca sretali smo grupe Rusa i Čeha, turizam je aktualan i krajem rujna.

Ono što me pozitivno iznenadilo je izgled i kvaliteta cesta počevši od Novog Pazara preko Sjenice pa sve do Tutina osim nekoliko kilometara prije posljednje spomenutog. Naglasio bih i ljubaznost ljudi koji su mi uvijek spremno kazali za pravac kojim treba ići... Inače, ovdje su nekada zabilježene najniže temperature po zimi do minus 40 i vrlo visoke ljetne. Posljednjih desetljeća i to se promijenilo pa je  snijeg od dva metra visine danas samo lijepa priča iz prošlosti kao i drugdje na Balkanu i ostatku svijeta.

I na kraju reći ću da ovaj kraj zaslužuju i trebaju vidjeti i mnogi drugi turisti iz Hrvatske ali kako? Odnosi između dvije zemlje nisu dobri, čak ne postoji niti jedna linija vlakom na relaciji Zagreb --Beograd!? A siguran sam poznavajući ovdašnje turistoljubce da bi sa znatiželjom krenuli na 6-7 dnevno putovanje  po južnoj Srbiji gdje bi sjenički kraj bio nezaobilazna točka.

FOTO: Vjekoslav Madunić

Sabahudin Abdagić