Početak prosinca u Beogradu

Atrij JDP - a

O ovoj Balkanskoj i šire, metropoli,pisao sam do sada na desetke puta. Šta novoga napisati o gradu 

na ušću dviju velikih rijeka Save i Dunava? Uvijek se nađe novih momenata izložbi, predstava u kazalištu, restorana...

Tako je bilo i ovoga puta.

Slijeva Veljko Đurović, Ljiljana Stojanović i Dušan Petričić

U centru na 30-etak metara od Knez Mihajlove, u Delijskoj maloj uličici, nalazi se caffe Galerija 

otvorena daleke 1981.godine. Od početka do smrti početkom ove godine vlasnik je bio veliki čovjek, 

poznati košarkaš iz generacije Ćosića, Plećaša i drugih izvan serijskih igrača... Dragan Kapičić. 

Na tom vrlo lijepo uređenom mjestu već se godinama okupljaju intelektualci sa različitih područja umjetnosti. 

Tu ste mogli sresti književnike Filipa Davida, Svetislava Basaru, Nenada Prokića, likovnog umjetnika 

Dušana Petričića i niz drugih akademski obrazovanih i oporbeno orijentiranih ljudi.

Ovaj puta u svoju "kafanicu" došli su veliki karikaturist Dušan Petričić dugogodišnji suradnik NIN-a 

a sada sa najvećim dijelom "ninaša"u tjedniku Radar. Ilustrator brojnih dječjih knjiga dugogodišnji suradnik Politike (iz onih vremena) a njegove karikature su objavljivane u mnogim značajnim svjetskim dnevnicima i tjednicima (The New York Times, The Wall street Yournal...). Recentna izložba karikatura se zatvorila tri dana prije moga dolaska. Nažalost. Održana je od 20.10 do 29.11 u Muzeju devedesetih...

Petričić je miran čovjek, ugodan sugovornik, kreativan i čvrst u svojim umjetničkim stavovima. 

U društvu je i Veljko Đurović ratni reporter koji je bio na mnogim ratnim žarištima širom svijeta počevši od ratova u Jugoslaviji, Kambodži, Nikaragvi, Izraelu, Libanonu...Diplomirao je na FDU u Beogradu sa temom "Ratna reportaža". Dopisnik svjetski poznatih agencija Sky news i WTN. "Ratna reportaža". Sjedio sam na stolcu koji je do prije pola godine pripadao velikom srpskom i jugoslavenskom književniku Filipu Davidu dobrom duhu tog društva u kutu...Duhovit, talentiran, dugogodišnji urednik na televiziji Beograd gdje je omogućio mnogim talentiranim ljudima da se pojave u javnosti. Također, ostavio je duboki trag kod mnogih dobrih pisaca mlađega naraštaja.

Glumci nakon predstave Vatre sa studentskim knjižiicama

Biti u Beogradu za mene znači vidjeti bar dvije kazališne predstave u 48 sati, nepunih, koliko sam ovaj 

puta vremenski mogao ostati. U toj kazališnoj priči značajnu ulogu uvijek ima i Jugoslovensko narodno pozorište, skraćeno iz milja u Jugodrp. Pored Ateljea 212. Narodnog pozorišta i Beogradskog dramskog pozorišta ova je kuća osnovana 1947. decenijama okupljala najbolje glumce i režisere iz cijele Jugoslavije (Bojan Stupica, Dejan Mijač, Jovan Ćirilov i čitava plejada glumica i glumaca...).

I danas JDP predvodi svojom repertoarnom politikom i značenjem na ovom području kulturne djelatnosti u Beogradu a time i Srbiji.

VATRE -  JDP plus Barcelona

Imao sam priliku / sreću prve večeri pogledati "Vatre" Zajednički projekt JDP-a i Nacionalnog teatra iz Barcelone. Ova predstava je nastala po predlošku istoimenoga djela Marguerite Yourcenar, adaptaciju je napravila Maria Velasco a režirala Carmen Portaceli. Sjajna ženska postava: Sloboda Mićalović, Anđelka Simić, Milena Vasić, Iva Manojlović u suigri sa Nikolom Rakočevićem i Damjanom Kecojevićem nam je ovo ipak prvenstveno "žensko pismo" donijela na impresivan i duboko upečatljiv način u kojemu je ljubav ključna riječ kojoj da bismo (pre)živjeli trebamo težiti. Puno žena od autorske trojke do izvođačica a nije ispalo "kilavo dite" kako mudro znaju kazati naši Dalmatinci. Upravo suprotno...

Glumac Nenad Jezdić

Dan poslije pogledao sam "Razvojni put Bore šnajdera"velikog srpskog dramatičara Aleksandra Popovića. Djelo je napisano 1967.godine i svojom tematikom vlasti i borbe za vlast u malom mjestu u Srbiji aktualno je i tamo i ovdje punih 58 godina kasnije. Koliko je to dobar tekst svjedoči i izbor kritike među 710 drama u periodu od 1944. do 1993. "Razvojni put..." je proglašen  najboljom dramom na srpskom jeziku u tom periodu. Komedija govori o želji za vlašću, u ovom slučaju u doba jugoslavenskog socijalizma, ali još više pisac ističe/pokazuje mentalitet ljudi ovoga podneblja. Jer mentalitet nije lako mijenjati ako je uopće moguće. Bora šnajder živi i danas u promijenjenim društvenim i civilizacijskim odnosima u mnogim balkanskim sredinama, ne samo u Srbiji...

Prizor iz "Razvojnog puta.."

U predstavi prepunoj gegova dugo se nisam nasmijao jednostavnoj režijskoj dosjetki kakvu je u jednoj sceni napravio režiser Egon Savin. Kako Piklja Širgić (Branislav Lečić) ne želi otići iz fotelje dok ga trojica pokušavaju vući, udarati da se makne. U jednom trenu novi pretendent na  fotelju Bora šnajder (Nenad Jezdić) naskoči Piklji na leđa i efikasno izguravši ga zauzme njegovo mjesto. Taj moment, koji izaziva salve smijeha, na rječit način pokazuje sistem elegantnog eliminiranja u stilu "ako neće milom, hoće silom". Veliki ansambl od čak 18 glumaca odlično funkcionira i predstava koja je trebala trajati 2 sata i 30 minuta produžena je još 15-estak a da mi gledatelji nismo to primijetili. Dakle, predstavu u cijelosti nosi 5 - 6 najkreativnijih likova ali je uloga Nenada Jezdića još jednom pokazala raskošan talent ovoga glumca kojega sam prije dvije godine gledao u monodrami "Knjiga o Milutinu". A u nekim trenucima iskazuje i suptilne manire svog velikog prethodnika Zorana Radmilovića. Mislim da mu veći kompliment ne treba...Gledati, svakako

Tri šešira

Beograd i gastronomija uvijek stanu u istu kvalitetnu rečenicu. Opet smo bili u Tri šešira restaurantu koji je prošle godine proslavio 150 godina postojanja u zgradi u kojoj se prethodno nalazila zanatska radionica. Tri limena šešira su preživjela sve spomenute godine ugošćujući iz dana u dan (nije samo večer) brojne Beograđane i njihove goste iz cijeloga svijeta. Ovaj lokal je favorit hrvatske turističke publike, posebno Zagrepčana...Ovaj puta su pobjedila riblja jela: riblja čorba, smuđ na smederevski način sa prilogom i filetirani komadi brancina sa blitvom i krumpirom. Pili smo različita bijela vina: chardonnay, temjanika i muscat bijeli. Kraj  je zaslađen tufahijom i savijačom punjenom borovnicom aranžiranom sa kuglom sladoleda na vrhu! Sve pohvale zaslužuju doajen konobarstva Dragan Dragić, njegovi mlađe kolege koji su brzo i efikasno posluživali i simpatična mlada, ali baš mlada menađerica Sanja Božić koja je na tom mjestu naswlijedila legendarnu Milicu Petković. Živjela Tri šešira!

Smuđ na smederevski način

Na sada, nažalost, opustjelom Ušću gdje su nekada egzistirali mnogi noćni lokali zadržala se taverna na splavi "Jakovljević". Jakovljevići su se prije više godina preselili iz Kuršumlije na ovaj dunavski dio Beograda. Jedno poslovno društvance u kojemu sam ja bio "vodonoša" i birač vina je tog predvečerja gastronomsku priču započelo barikiranim Kraljicama (već spominjana šljivovica) brojnim predjelima: slatka i ljuta paprika, ajvar, pihtijama, pečenim sirom, kajmakom,  i još nekoliko hladnih predjela. Zagrijavanje je pratilo nekoliko vrsta bijelih vina po mome izboru: temjanika Mišić iz Topole, cuvee bijeli Zmajevac iz Župe, Radovanovićev merlot...i ovdje sjećanje prestaje ha ha. Ugodna atmosfera porodičnog restorana Jakovljević. Dočekala nas je u ime obitelji  Ivana a pravi konobarski posao dalje je nastavio talentirani Miša...I da pojeli smo i glavno jelo iznova je to bio smuđ iz ovoga područja od domaćih alasa i neizostavni buncek/butkica sa kiselim zeljem. Može li bolje? Može da smo naručili slatko. A naručili nismo jer nam je "ponestalo karakterologije"kako bi rekao opasni kolumnist Svetislav Basara. Zapravo nismo više mogli. Svi komplimenti  Jakovljevićima

Ivana Jakovljević Taverna

Jelena Stanković  TOB

U Velikoj Skadarliji Ljiljana Stojanović i ja susreli smo  se sa mojom dugogodišnjom poznanicom, dobrim duhom TOB-a (Turistička organizacija Beograda) koja nam je ispričala svoje talijanske putevšestije u povratku iz Napulja gdje je službeno boravila. Napravili smo malo natjecanje u aperitivima: jagermaister, dunja i šljivovica Kraljica Zarić. Obično u tim prilikama nema pobjednika, nije bila velika količina, ali Kraljica je ipak vladarica! Jelena je od onih ljudi kojima ne silazi osmijeh sa lica i bilo joj je zanimljivo slušati naše utiske sa puta po južnoj Srbiji (Novi Pazar, Sjenica) krajem rujna ove godine. I ovom prilikom iskazujem zahvalnost TOB-u za smještaj u hotelu Rex u Sarajevskoj 37 gdje se osjećam kao u svom domu. Pohvaljujem i kompletno osoblje hotela...

Velika Skadarlija u novogodišnjem ruhu

    Srbljinovićeva slika

Posjetili smo i dvije izložbe u centru grada. U galeriji SANU još kraće vrijeme je izložba Mladena 

Srbinovića koji je Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu završio 1951. pstdiplomski je završio 1953. a iste godine je postao asistent pa kasnije profesor na Akademiji. Njegovo slikarstvo je pretežno figurativno a od 1960-tih počeo je izrađivati mozaike i predloške za tapiserije. Živio je od 1925 do 2009

Lutke Gorana Despotovskog

U Kulturnom centru Beograda otvorena je izložba Devet samostalnih izložbi do kraja godine. To su mladi ljudi a među njima posebno mi se dopao rad Gorana Despotovskog Uzlazni / Silazni. Despotovski se u svom radu bavi reprezentacijom čovjeka kao izolirane, depersonalizirane jedinke a pri tome koristi instalacije. Grupe lutaka pozicionirane u različite formacije svojom pozom i odjećom evociraju slike ljudi u logoru, zatvoru, bolnici, čekaonici itd...Zanimljivi su i radovi Nine Ivanović - Topčiderke, Mladena Bundala i Ane Mušćet...

Predrag Koraksić CORAX

Posjetio sam i redakciju Danas-a i vidio dugogodišnjega poznanika Dragoljuba Petrovića glavnog urednika dnevnih čitanih novina. U hodniku je jedna od Coraxovih karikatura koje daju bitan pečat ovome listu. Petrović mi je poklonio knjigu sabranih tekstova "Jesi li video ovo" koje su on i Ante Tomić (moj nesuđeni Predsjednik Republike Hrvatske, da je pravde bio bi...) upućivali jedan drugome u tjedniku Nedeljnik. Petrović mi djeluje dobro što želim i Anti, obojica su rođeni 1970. Nego jeste li primijetili kakva imena nose ova dvojica reprezentenata svojih naroda...Draža i Ante, mislite slučajno? Malo morgen kako bi rekao Jedan... koji im je dao i te kako materijala za pisanje...A onda je sve prekrio šaš -  bez ruzmarina. Konstatirao  bih, kao nekada u reklami za zagrebački tjednik , - "Danas ide dalje..." Sjećate li se te reklame?

Knez Mihajlova

Najmanja VELIKA knjižara

Šetajući po centralnoj beogradskoj šetnici Knez Mihajlovoj znali smo svrnuti u neke od knjižara. Ja sam zapravo tražio jedan naslov koji se više ne može naći u Zagrebu, inače u izdanju Službenog glasnika, i tako nas je put doveo do nevjerojatne mini knjižare /staretinarnice u Zmaj Jovinoj. Nakon početnog oduševljenja stiglo je razočarenje jer zadnje godine izdanja koje se tu mogu naći su sa kraja osamdesetih. Naravno, po odabiru vlasnika koji ne želi novija izdanja ...Rekao bih mu na kraju , bez obzira što nema novijih naslova, knjiga će nas spasiti - njojzi hvala...

Beograd i dalje pulsira i sa ljubavlju dočekuje svoje stare prijatelje. A ja ne mogu a da se ne prisjetim sjajne interpretacije Josipe Lisac (po sjećanju)...pokaži mi gdje Dunav ljubi nebo...Pa eto ovdje, na ušću gdje se Sava ulijeva u Dunav i gdje se mogu pronaći mnoge zanimljive, lijepe stvari iz kulture i ostalih područja života.

Studenti pred Filozofskim fakultetom