Novi Pazar-grad trgovine i mladih ljudi

Novi Pazar- grad mladih

Posjetu Novom Pazaru i Sjeničko-pešterskom kraju planirao sam bar posljednjih pet godina, pokušavajući kontaktirati TOS (krovna turistička organizacija Srbije) najčešće na Sajmovima turizma u Beogradu. Ove godine u veljači dosjetio sam se jednostavnije formule, posjetio sam štand TO Novi Pazar sreo se sa simpatičnom predstavnicom Ljiljanom Lešević koja me počastila baklavama, sokom i priča je krenula. Sedam mjeseci poslije 22. rujna kada sam zajedno sa kolegicom novinarkom Ljiljanom Stojanović osvanuo u gradu...

Ali ovaj uvod ima još jednu priču meni jako važnu. U Novom Pazaru sam bio posljednji puta prije 46 godina, točnije krajem svibnja 1979. godine. Tada smo kao studenti Jugoslavistike pod vodstvom prof. dr Franje Grčevića sa Odsjeka srpske književnosti i tada asistenata a danas uglednih profesora Dušana Marinkovića i akademika Ive Pranjkovića samo 5-6 godina starijih od nas, krenuli na jedno od najljepših putovanja u mome životu "Putevima manastira južne Srbije i Makedonije" (danas Sjeverne Makedonije tko je želi tako zvati, za mene je jednostavno Makedonija). Na tom inspirativnom putu, u svim segmentima imao sam 24 godine, posjetili smo između ostalih Žiču. Studenicu, Sopoćane, Pećku patrijaršiju, sv.Klimenta....

Kula motrilja nalazi se na grbu grada

Jasno vam je sa kakvim sam uzbuđenjem očekivao susret s tim dragim gradom. Kada smo se smjestili u hotel Vrbak učinio mi se manjim, ne i manje lijepim. To ti je zato jer je prošlo puno godina, bio si mlađi kaže mi Ljiljana. I bila je u pravu. Jer sve ono što me je fasciniralo kod prvog dolaska 1979. je polako "sjedalo na svoje mjesto". Primjerice, mislio sam da je hotel imao više katova od tri koliko ih ima i koliko ih je projektirao arhitekt Tomislav Milovanović dobitnik velike jugoslavenske nagrade za hotel otvoren 1976. godine. I sada, kao i prije gotovo pet desetljeća, očekivao sam da polete ptice iz središnje fontane na "izrezane" katove gusto ukrašene zelenilom. Prepoznatljivi orijentalni stil izvana i iznutra, puno drva, zelenila i svijetla koje dolazi kroz prozirnu kupolu svoda. A ispod protiče rijeka koju je hotel "preskočio".

Hotel Vrbak iznutra (gore) i vanjski izgled (dolje)

Kad sam kod rijeka najveća je Raška , kako se naziva i cijela oblast kojoj pripada i Novi Pazar, ali ima ih još Jošanica, Trnavica, Deževska i Ljudska. Raška izvire kod manastira Sopoćani i ulijeva se u Ibar kod grada Raška. Novi Pazar je veliki grad i sa okolicom brojnih sela ima oko 120 000 stanovnika , koji zapravo žive na samo 5% površine od 872 kilometra kvadratnih koliko zaprema gradsko područje. Pazar je univerzitetski i sportski centar Sandžaka koji pripada Raškoj oblasti po teritorijalnoj podjeli.

Vrlo su uspješni sportaši. Nogometaši Novog Pazara prošle godine su igrali kvalifikacije za snažnu Konferencijsku ligu. Ono što je vidljivo u svakom dijelu grada te u razgovorima pri susretima sa Novopazarcima, činjenica je da najveći dio stanovništva uz svoj osnovni posao ima i 1-2 dodatna posla sa kojima zarađuju za život, najčešće je to trgovina. Novi Pazar ima odličan priraštaj i nalazi se sa prosjekom od 30.5 godina među tri najmlađa grada u Europi. Dnevno se u gradu rodi 7 do 8-ero djece a umiru u prosjeku 2.5 osobe što je san o prirastu stanovništva mnogih gradova u ostatku Balkana, uključujući Hrvatsku.

Univerzitetski centar

Potkraj 15. stoljeća Isa -beg Ishaković podignuo je na raskrsnici puteva Novo Trgovište odnosno Novi Pazar. Jeni Pazar (turcizam) preuzima ulogu nekadašnjeg srpskog Trgovišta te ima stoljetnu tradiciju trgovine još od 16. stoljeća kada je trgovački put išao od Dubrovnika preko Sarajeva, Novog Pazara , Skopja i Soluna do Istanbula. Sada je taj put reverzibilan i kreće od Istanbula do Novog pazara koji je balkanska trgovačka Meka ne samo u Srbiji već i u ostatku Balkana.

Naše razgledanje grada pod vodstvom odličnog vodiča Valdina Hajdarpašića započeli smo u preostalim bedemima nekadašnje utvrde. Po pisanju poznatog putopisca toga doba, 17.stoljeće, Evlije Ćelebije Pazar je imao 12000 kuća, 1100 dućana , 23 džamije, šest crkava , dvije vjerske škole i tri hamama (turska kupališta). Po konzervativnoj, današnjoj procjeni, ondje je živjelo između 55 i 60 000 stanovnika.Postojali su dobri putevi, kanalizacijska i vodovodna mreža koje su se koristile do nedavno. Grad je više puta rušen tijekom povijesti a posebno se pamti 1689.godina kada je u Austrijsko-turskom ratu grad sravnjen sa zemljom. Bilo je i poslije teških trenutaka ali hrabri i uporni stanovnici ovoga područja nisu se dali. Danas ovdje živi oko 80% Muslimana Bošnjaka i 20% Srba i drugih nacija.

Nakit u Bazaru-dućan do dućana

Ono što će mi ostati u dubokom pozitivnom sjećanju kroz 2.5 dana provedena u Pazaru je živost i posebno svjetlost ulica u centru: u pješačkoj, vrlo lijepo uređenoj zoni, ulici 28.novembra, te ulicama 37. Sandžačke divizije, Rifata Burdževića i Stefana Nemanje. Posjetili smo više lijepo uređenih dućana i još više kavana gdje se mogla popiti domaća kava sa rahatlukom i mineralnom vodom. Žao mi je da takvih mjesta jednostavno više nema u mom Zagrebu.Nije me iznenadilo da ima puno ugostiteljskih objekata (vrlo malo ih ima alkohol u ponudi) i puno mladih ljudi, to sam i očekivao. Ali dućani najšire ponude koji su otvoreni do 22 ili 23 sata, mnoštvo automobila i skutera koji bez nervoze neprekidno kruže centralnim ulicama, svjetlost na svakom koraku --to me oduševilo. Novi Pazar grad svjetlosti.

Drugoga dana boravka u Pazaru išli smo posjetiti tri značajna religijska objekta Srpske pravoslavne crkve.

Crkva sv. Petra i Pavla

Prva od njih je crkva sv. Petra i Pavla u naselju Šestovo. Ondje se i sada radi na obnovi okoliša ali je unutrašnjost crkve u jedinstvenom obliku rotonde vrlo dobro očuvana i konzervirana. Nekadašnja bizantska bazilika iz 8. stoljeća je postala je u 12.stoljeću u doba Nemanjića pravoslavnom crkvom. Na tom mjestu su se održavali Srpski državni sabori od 1195. godine.

Deževska dolina

Manastir Đurđevi stupovi

Samo koji kilometar dalje na uzvišenju nalazi se crkva sv. Đorđa (sv.Jurja) zajedno sa manastirom građena od 1171. do 1176.kada su dovršene freske u zadudžbini sv.Nemanje . Crkva je dobila naziv Đurđevi stupovi po svecu i dvjema kulama koje će biti nadograđene idućih godina, sada su na pola visine. Valdin nas upoznaje sa činjenicom da su od šest religijskih objekata u Srbiji četiri na ovome području koji su postavljeni na popis mjesta svjetske baštine 1979. godine. To su: Crkva sv.Petra i Pavla u narodu poznata kao Petrova crkva, Đurđevi stupovi na brdu iznad Novog Pazara u Starom Rasu, Stari grad Ras i znameniti u svjetskim relacijama manastir Sopoćani.

Manastir Sopoćani

Uspenje Bogorodice u Sopoćanima

Treća, najimpresivnija građevina je manastir Sopoćani posvećen Svetoj trojici izgrađen 1260.godine

kojega je osnovao kralj Stefan Uroš. Kupola sa zvonikom je dograđena sredinom 14.stoljeća. Posebno su značajne freske koje su sačuvane u dijelovima . Uspenje Bogorodice na 42 metra kvadratna je u Parizu 1969. proglašeno najljepšom freskom u svijetu. Ponude Francuza su- bile koliko teži ta gromada maltera i crteža da će platiti u protuvrijednosti zlata u kilogramima...I znate li što je bilo? Ona jugoslavenska vlada iz "crnih" vremena nije prihvatila ponudu!!! Jeli moguće? Jest, jer je struka bila jaka a politika prihvatila mišljenje onih koji znaju...O tempora o mores... O vrijednostima freski i cijele crkve govorio nam je svećenik otac Teotkist. Freske u Sopoćanima su preteča renesansnog poimanja umjetnosti i svijeta više od stoljeća ranije od Giotto-a i sljedbenika.

Na kraju ili možda na početku , kako tko gleda, imali smo priliku kušati odlična jela u "Pazarskoj priči" vlasnika Strahinje Milovića. Ramstek isječen na trakice, sir, suhi goveđi pršut i vino sa Đurđevih stupova koje nisam spomenuo u dijelu o toj crkvi. Pa evo sada prilike. U manastiru obrađuju oko 10 hektara vinograda, imaju svoju preradu i podrum. U Pazarskoj priči imali smo priliku probati tamjaniku, sauvignon blanc i chardonnay od bijelih i sjajni merlot od crnih vina. U ponudi imaju još toliko drugih sorti. Vina su odlična a kako i ne bi bila kada se rade pod svetim krovom manastira!

Hodajući prema restoranu sreli smo veliku košarkašicu iz ovog kraja Čaku Mavrić koja me darivala upravo pečenom paprikom koja je ovdje kao i u drugim područjima Balkana jedno od najvažnijih povrća u pripremi zimnice.

Čaka Mavrić- nekadašnja sportašica, danas domaćica

Valdin Hajdarpašić vodič

Altun - alem džamija

U Pazaru ,naravno, postoje i džamije od kojih su najznačajnije Altun - alem džamija, Arap džamija, Sinan begova džamija i još šezdeset i tri. Mi smo posjetili Altun --alem koja se upravo renovira a predstavlja remek djelo islamske arhitekture. Džamija sa zlatnim alemom (dragim kamenom) nalazi se u sastavu Medžlisa Islamske zajednice u Pazaru te je pod zaštitom države od 1979.godine. Ondje su među mnogim vjernicima i uglednim građanima u mezarima pokopani Salih beg Rasovac posljednji gradonačelnik Novog Pazara u vremenu Osmanlija i Muftija Muamer Zukorlić (1970-2021).

Prošli smo naravno i znameniti bazar sa malim trgovinama ( moja kupovina bile su traperice i čarape ), sitni ćar za trgovce. Ali i tamo i u ulicama gdje se prodaju zlatni i srebrni nakit svakodnevno se okrenu veliki novci. Jer Pazar je Trgovište a Trgovište je Pazar...i tako već stoljećima. Na kraju zahvaljujem se na gostoprimstvu direktoru TO NP Deanu Belojici, ženi sa kojom sam dogovarao ovu posjetu Ljiljani Lešević i sjajnom vodiču Valdinu Hajdarpašiću. Dabogda se i dogodine vidjeli...u Novom Pazaru!

Tekst i photo: Vjekoslav Madunić

Na slici su:Ljiljana Stojanović Vjekoslav Madunić Valdin Hajdarpašić