Muzej vina na Oplencu

Vinar Bora Jović , kći Naisa i Zoran Rapajić

Oplenac je mitsko mjesto srpskoga vinarstva zbog dugogodišnje tradicije uzgoja vinove loze, svojih nadaleko poznatih svečanosti jesenske berbe i svakako po Kraljevskom podrumu Karađorđevića koji je izgrađen 1931. Vinarija opet radi nakon poslijeratnog (2.svjetski) zatišja a uspješno je vodi Dragan Reljić direktor Zadudžbine i podruma. U široj okolici osim jednog od najznačajnijih srpskih vinara Božidara Aleksandrovića na području Lipovca, Brezovca i Banje ( Venčačka vinogradarska zadruga) nalazi se veliki broj vinara, primjerice kod Draganića sam bio prije nekoliko tjedana i pisao o njemu. U takvom okruženju i tradiciji vinarstva Zoran Rapajić predsjednik Udruge vinski putevi Srbije, zaljubljenik u vino i odličan poznavatelj povijesti te djelatnosti u svojoj zemlji, odlučio je osnovati Muzej vina Zlatna kruna, u blizini je i Zadudžbina Petra 1. Karađorđevića, u nekadašnjoj vili Biserka. Nakon dvije velike izložbe u Kragujevcu 2021. u kući pjesnika Đure Jakšića i Beogradu u Legatu 2023. tijekom kojih je radio pripreme i tražio pogodno mjesto za svoj muzej, prošle godine 11.listopada otvoren je muzej Zlatna kruna na Oplencu.

Dekanter

Zanesenjake i zaljubljenike se brzo prepoznaje ako ne glume, Zoran Rapajić i njegova životna družica sa Hvara, Margita, danas sa puno empatije vode ovaj muzej koji na 250 metara kvadratnih ima preko 1000 eksponata od 3500 predmeta, zapisa, slika, crteža koliko ih ukupno posjeduju. Rapajić je odličan poznavatelj cijele povijesti vinarstva na današnjem tlu Srbije i trebao je zaista veliki trud sažeti tu vinsku priču u koji sat za posjetitelje. Zoran to radi znalački sa cijelim nizom asocijacija i priča na radost ljudi koji dolaze vidjeti muzej a među njima sam bio i ja.

Teško ću moći nabrojiti sve momente, to je i nemoguće u ovakvom tekstu, pa izdvajam neke najzanimljivije momente a i te skraćeno...Primjerice, dominantno mjesto na katu pripada kruni rađenoj od slame ali sa svim elementima koji pripadaju kruni (zlato, dragulji jasno u imitaciji) umjetnice Marije Orčić koja je također napravila još tri grba značajnih srpskih obitelji. Govoreći o najstarijim vinima u muzeju ističe vino iz 1932. vinara Stojakovića i whisky J.Walker koji je dovožen u bačvama pa ga je trgovac Petko Jakovljević dao pakirati u Zagreb u tvornicu Franjo Pokorny (današnji Badel). Tu su i prve boce vinarije Villa vina Milomira Milosavljevića iz Bučja i slikara Koste Botunjca iz Župe aleksandrovačke, Plavac mali položaj Medvid bod iz 1997. te prva boca iz amfore vinarije Malča iz Niša koja vuče tradiciju proizvodnje od 1903.godine...

Fotografija: Martin Candir

Rapajić je svoje vođenje kroz troetažne prostorije podijelio u 12 vinskih priča. Počevši od prvih zapisa još iz Ilirskih vremena --Gentije, preko Probusa koji je prenio vinovu lozu na Frušku goru u 3. stoljeću naše ere (jedna od fruškogorskih vinarija ima etiketu Probusa), preko srednjevjekovnih vladara Stefana Nemanje i Dušana silnog. Posvećuje pozornost dvojici velikih prosvjetitelja Zahariju Stefanoviću Orfelinu (vinarija Kovačević ima eetiketu Orfelin) napisao Iskusnog podrumara 1783. i profesoru u Sremskim Karlovcima Jovanu Živkoviću koji je tiskao više knjiga o vinogradarstvu i vinarstvu. Autor ističe i veliki doprinos dvije kraljevske obitelji Obrenovića koji su vinograde imali na Zlatnom bregu kod Smedereva, gdje se u berbu odlazilo iz Beograda riječnim parobrodom Deligrad. I Karađorđeviće u oplenačkom kraju gdje je sagrađena za ono vrijeme suvremena vinarija a najveća bačva u podrumu je bila iz Hrvatske.

Najstarija boca u Muzeju -- Bermet iz 1924.

Zoran Rapajić osnivač Muzeja

O tome osnivač muzeja piše u knjizi Zlatna kruna- priče iz vinske kraljevske Srbije. Veliki dio izložbe

slikovno i tekstom na mnogobrojnim panoima prati razvoj najznačajnijih srpskih vinarija u 19. i 20. stoljeću (Jagodina, Negotin, Kraljevo, Valjevo, Oplenac, Fruška gora itd). Obuhvaćeni su svi bitni momenti u razvoju vinarstva kroz 20. stoljeće pa se tu mogu vidjeti vidjeti hrvatska, slovenska, makedonska, hercegovačka, crnogorska vina iz razdoblja dvije Jugoslavije. Autor ističe i katalog proizvoda Joce Nešića iz 1937. gdje je na dvije stranice prikazano slaganje vina i hrane toliko isticano u naše vrijeme.

Kolekcija vina iz Jugoslavije

Lijepo se može pratiti razvoj vinarstva na Balkanu sa ciljem da posjetitelj dozna da je tu od najranijih vremena do danas postojala tradicija uzgoja loze i proizvodnje vina. Primjerice od nekadašnjega Mosera osnovanog 1848 nastao je u poslijeratnom razdoblju vinarski div NAVIP (narodno vinarstvo i podrumarstvo) koji je godinama prednjačio u proizvodnji pjenušca ali je imao čak 70 osnovnih vrsta prirodnih vina, vinjaka, rakija, vermuta i bezalkoholnih napitaka. Sredinom 80-tih taj kombinat je imao kapacitet od 30 milijuna litara!

Karikatura velikog vinara Mije Radovanovića by CORAX

Zoran Rapajić je vrlo temeljito ali na jednostavan svakome razumljiv način postavio izložbu a takav je i pri vođenju kroz kuću vina. Ondje se organiziraju i promocije pa sam i ja imao priliku upoznati odlična vina vinarije Miletić iz sela Oparić iz Levačkog vinogorja. Enologinja Marija Miletić Simić predstavila nam je svoja bijela vina --Impresija tamjanika iz 2023. i sauvignon blanc te Impresija rose. Od crnih sorti kušali smo merlot i cabernet sauvignon a sve je pratila kuhinja Margite Rapajić sa lokalnim sirevima, paštetom od tune i kombiniranim ražnjićima mesa i povrća. Ugodnoj atmosferi nazočili su Bora Jović i njegova kći Naisa (odlično pjeva) iz podruma Malča, glumac Saša Pilipović Pile koji je i pjevao i recitirao pjesnike među njima i nekoliko pjesama Tina Ujevića, pjesnik i vinar Zoran Starčević

uz druge goste...

Marija Miletić Simić vinarka

Saša Pilipović Pile glumac

Na kraju ali ne manje važno a dobro upotpunjuje sliku Zorana Rapajića je i njegov rad na stvaranju obilježavanju od 2010. do danas Vinskih puteva Srbije o čemu je napisao i informativnu knjižicu 2018. Od 15 nabrojenih ja sam u zadnjih 15-estak godina dobro upoznao Suboticu sa okolicom, Frušku goru i posebno Sremske Karlovce, Šumadiju počevši od 1. i 2. Šumadijskog festivala vina (2013. i 14.) u Kraljevskom podrumu te više vinarija ovoga područja uključujući Aleksandrovića i Radovanovića...Jasno, želio bih i više i dalje pa su mi u skorim planovima Vršac, Negotin i Župa a poslije i drugi.Završno , Zorane Rapajiću samo naprijed u nove muzeološke vinske pobjede jer vino, u razumnim količinama, SPAJA ljude...

Knjiga Zorana Rapajića