Uspješna direktorica turističke zajednice Lastovo Diana Magdić osim uobičajenih poslova oko smještaja turista, obavijesti o dobrim otočkim restoranima , voditeljstva po gradu i organiziranja promatranja noćnog neba (Lastovo je u hrvatskom vrhu po tome) u podnožju Palaca ima svake godine zahtjevan posao organizacije kulturnih događanja. Tako je i ove godine Lastovsko kulturno ljeto bilo iznimno bogato. Više puta su nastupili KUD Lastovo i ženska klapa Ladesta a održan je i tradicionalni festival Lastovo -otok glazbe. Veliki interes je bio za koncerte u dvorištima O.Š "Braća Glumac"te Palaca (kuće Garbini -Fantela) koji se pokazao iznimnim prostorom za razna glazbena, scenska i filmska događanja. Početkom srpnja gostovali su Argentinci Leonel Capitano i Augustin Guerrero sa odličnim programom tanga a zapažene nastupe su imali gitarski duo Stojaković/Čižmek te Mislav Režić i Goran Tudor te završno sredinom rujna harfistica Nina Šeparović.
Nastupili su i znani glazbenici perkusionist Dane Franolić i vibrafonist Šimun Matišić. Potvrdila se vrlo uspješna suradnja s Kinom Mediteran što je značilo čk tri projekcije tjedno u ljetnom kinu. Ove godine se održao i prvi Lastovo eko-film festival. Osobno sam pogledao uspješnu izložbu fotografija zadarskog umjetnika Marka Lorenza Blaslova posvećenu Lastovskom pokladu u sali Društvenog doma od 21. srpnja do 20.rujna. Vjerujem da ću imati priliku nazočiti slijedećem Pokladu u veljači 2025! Puno događanja za ovaj mali grad koji u ljetnom periodu udvostruči broj stanovnika.
Ručak u Lučici u istoimenoj konobi sa Njegoslavom, Ivanom i vlasnikom Antom Kovačevim neću tako skoro zaboraviti. Najprije po nekonvecionalnom ponašanju vlasnika Kovačeva, inače rođenog Murterina, i atmosferi koja je na vrhuncu dovela do samohvale gostiju s rečenicom -Mali prostor za velike ljude. Lučica je uistinu mali prostor u kojemu na dva velika okrugla stola može biti 16 gostiju a na još manjoj ulaznoj terasi pola od toga. Skučeno, intimno ali kužina i veliki roštilj imaju dovoljno mjesta.
Anton je čovjek posebnog razmišljanja kojemu je profit u drugom planu. Na kraju nam je rekao da ništa ne košta. To nismo dozvolili a svojim prilozima smo pokrili vjerojatno samo dio realne cijene. Prije jela popijeno je mnoštvo aperitiva a meni je posebno za oko i jezik zapeo Campari sa dcl mineralne. Pili smo vina otočkih vinara Rončevića-Vino od srca, maraštine Hropića i Pavličevića i grka. U gastronomiji išli smo sigurnim putem vrhunske jadranske ponude. Dva jastoga srednje veličine,škampe, zubatac, orada, ušate...
U dovoljnoj količini i slasno! Opet se prisjećam Kovačeva štovatelja pisca Ernesta Hemigwaya i njegove novele Starac i more koji nam je čitao jedan pasus iz knjige. Kolega Njegoslav Blažek mu je poklonio knjigu Tonyja Robinsa Neograničena moć želeći mu sve najbolje uz ovo štivo.. Da se razumijemo ne ide Ante za takvom moći baš suprotno i ako mu na kraju teksta o konobi mogu poručiti nešto za budućnost, za iduću sezonu bilo u dvoje ili troje bit će lakše i još bolje. Osim ribe koju nabavlja od lokalnih ribara on je preuzeo sve drugo na sebe: kuha, peče i poslužuje. To jest raritet ali ubrzano troši čovjeka. Posjetiti!
Kad smo kod hrane nastavljam sa jednim privatnim druženjem kod Nikice Barbića povratnika iz Amerike. Nikica je otišao preko oceana kao 12-esto godišnje dijete 1973. odradio svoj radni vijek na zahtjevnim poslovima gradnje, te se prije tri godine vratio na rodni otok. Čovjek finih manira koji zna uloviti i ribu ako treba. Na ručku u njegovom domu bile su dan ranije ulovljene lignje . Bilo je i odrezaka od sabljarke (jeo sam prvi put... mmhm) i tune uz odlični prilog od restanog krumpira a la Nikica i sezonske salate. Voli boćati i biti u društvu, posjećuje svoje kolege u drugim dijelovima Hrvatske i kapital Zagreb naravno.
Zapravo sam se poigrao za glavni grad jer Nikici nitko ne bi rekao da je tolike godine bio vani slušajući ga dok čisto, ne zastajkujući govori. Pomogli su tu i česti povratci jer je to sebi mogao
i htio priuštiti. Vratio se i brat Vedran te su sada zajedno sa sestrom Katinom njih troje od šestero djece još na otoku.
Nekoliko lijepih sati sam proveo u društvu slovenske gošće Marije Plemenitaš sa područja Kozjanca i radnim mjestom u Celju. Već sam u prvom tekstu rekao da su Lastovo i hotel Solitudo omiljena mjesta naših susjeda z Dežele. Odvezla me Marija/Mojca do napuštenih kasarni JNA iznad Ubli koje ona naziva maršalkama. Na više mjesta na otoku a u Ublima u centru sela su te napuštene zgrade. Ako za one prvospomenute ne znaju što će sa njima siguran sam da ove iz centra mogu obnovljene poslužiti u korisne svrhe. Primjerice Dom za umirovljenike ne samo za Lastovce jer ima nas sve više starijih a kapaciteta je malo. Možda da postane jedan od objekata velolučkog Doma. Možda ima i pametnijih i realnijih mogućnosti ali najgore je da ostane i dalje u ovakvo stanje. Pošli smo i do svjetionika Struga, ja sam već bio tamo i pisao o tome prošle godine. Mariju je oduševila građevina iz 1839. koja će dogodine napuniti 185 godina a zatvoren je za goste turiste koji su ovdje ljetovali više godina jer su se dva ovna našla na brvnu interesa. Ko u pjesmici rugalici "Riba, rak i štuka" koja uz početne stihove završava sa "...tko je kriv nisu brige moje al kola još i danas tamo stoje". Opametite se ljudi... Uz piće u Feralu završili smo ugodan izlet u "Kužini"sa obostranim pozivima za posjetu.
U "Nautici" koju sam posjetio u društvu Nikice Barbića iznenadilo me uvodno pitanje nakon dobrodošlice vlasnika Roberta Dražinića: "Da li sve jedete?". To je zapravo normalno pitanje u odnosu na sve češće alergije kod ljudi ali mi ga nije još nitko postavio. Jedem sve iz mora odgovorio sam jer smo i došli na morska jela. Dražinić je rođeni Australac iz Melbournea grada u kojem sam bio mjesec dana početkom 1987. pa smo razgovarali i o tome. Vodio je sa prijateljima Taxi kitchen fine dining restoran.Važno je reći da se i u Nautici nudi fine dining kuhinja odnosno jela. Mislili smo bit će ih 4-5 ali sa desertom brojka se popela na osam. Neću ih sve opisati ali evo nekoliko koje možete vidjeti na fotografijama u tekstu. Početak je pripao Lastovskom slanutku koji je umočen u sok od limete , češnjaka i naranče pohan u obliku kuglice i preliven majonezom sa crnim tartufima . Zanimljivo, ukusno i ne skupo jelo osim usitnjenih tartufa.
Slijedila je sabljarka u soku od breskve ,limete, naranče, butarge od cipla, bosiljka i neizbježnih kapara a sve zaliveno rižinim vinom i maslinovim uljem. Vrlo uspješna kombinacija. Probali smo i gofa na posteljici od inćuna a na vrhu voćna kombinacija mandarine, kruške, jabuke i breskve. I ovdje su bila riblja jajašca i kapari. Ne samo probati već i ponoviti. Pili smo u tim uvodnim jelima Hropićev grk i maraštinu.
Bilo je i mesnatog jela -Vitelo tonato (70 dana sušeni ramstek isjeckan na komadiće, majoneza od crnih tartufa i tune, parmigiano reggiano, pecorino, chili u obliku smrvljenog duhana, bosiljak i kapari. Veoma ukusno ali bih ja volio sa manje majoneze. Dražinić mi je rekao da su upravo tako zamislili obilje majoneze. I za kraj Gof u moru (sosu)- dodaci vongole u čiliju, češnjak, ružmarin, petrusimen, butarga te sve zaliveno bijelim vinom, maslinovim uljem, uljem od čilija i uljem sa dodatkom škampi. Zajednički sve ove kreacije su izveli vlasnik Robert i asistentica u kužini Nevena. Restoran koji vrijedi posjetiti ako nađete mjesta..
.
Spomenut ću ovdje i stare poznanike sa Pasadura u predjelu Lenga Slavicu i Kristu Škratulju sa kojima sam proveo ponovno dva ugodna sata. Oni su u mirovini sezonski se bave turizmom a uživaju u plodovima mora koje im je na 5-6 metara od kuće. Kriste je dobro držeći 70-godišnjak koji je svaki dan na moru a u vrijeme poljskih radova u Vinopolju gdje mu je vinograd. Dok smo nas dvojica ćakulali Slavica nam je ponudila najprije pizzete a potom i fritule da bi nam maraština Tustog kako zovu Kristu lakše klizila.
Opraštam se od Lastova sa željom da novi susret ne bude za punu godinu dana jer tko bi to dočekao...Zahvaljujem se osim TZ Lastova i Hrvatskim željeznicama. Ova druga zahvala je zbog toga jer da vlak do Splita nije kasnio "samo" sat vremena te sam zbog toga zakasnio na katamaran u 15, ne bih upoznao simpatičnu i dragu sugovornicu iz Osijeka Martu studenticu završne godine na Geodeziji u Zagrebu. Skratila mi je muke PREdugačkog putovanja (8 sati!) pa sam im zahvalan zbog navedenog susreta...Ipak prije 50 godina vlak Kornat je vozio 5.5 sati do Šibenika a Marjan 6 do Splita. Možda da probaju preko Bihaća (oni će vam biti zahvalni) do Knina i dalje.
Comentarios