U drugom dijelu reportaže najveći prostor zauzimaju dvije vinarije i još jedan OPG.U Konavlima se zadnjih godina povećava broj vinara i novozasđenih površina pod trsovima. Jedna od takvih je vinarija Zoro koja ima tradiciju prodaje vina još od 19.stoljeća, zapis iz 1840. u trgovini Zore u Cavtatu, nekadašnjem rimskom podrumu. Pero Zore je sa sinom Nikom prve butelje Zoro vina plasirao na tržište, najviše u vlastitoj trgovini, još 2011. Prvo veliko međunarodno priznanje Decanter broncu za malvasiju Zore je dobio 2020. Godinu ranije 2019. porodičnoj priči se prilključuje zet sommelier WSET 3.stupnja Željko Pasković, inače inženjer brodostrojarstva, kada kreću udruženi u jaču promociju vinarije koja je danas prepoznatljiva šire u Hrvatskoj a ne samo lokalno. Kako je podrum usred velike rekonstrukcije kušanje vina i razgovor na tu temu vodili smo Pasković i ja u maloj, izuzetno lijepo uređenoj kušaonici u starom dijelu Dubrovnika. Saznao sam da je na površini od 1.8 hektara u Komajima polje 2007./8. zasađeno oko 7000 trsova (4000 malvasije, 1300 podjednako merlota i CS-a, oko 200 loza marselana i nekoliko drugih manjih sorti).
Sada pune, dijelom u kooperaciji oko 15000 butelja malvasije a ukupna godišnja proizvodnja je 20000 butelja. U kreiranju njihovih vina kao konzultant sudjeluje od 2022. Mario Radić .Da su na dobrom putu svjedoči više priznanja sa velikih natjecanja. Spominjem samo dva zlata iz prošle godine oba za malvasiju Decanter 2023 i Vinistra sa smotre World of Malvasia 2023. Imao sam priliku kušati Zoro cuvee 2022 (merlot iz Konavala i plavac mali s Postupa) sa 13.2% alkohola koji je u drvu bio mjeseci, sada je u boci i na tržište će krenuti u proljeće 2025. Već sada lijepo oblikovano vino kojemu će dozrijevanje u boci upotpuniti sve najbolje karakteristike spomenutih sorti. Oko dubrovačke malvasije iz 2022 je vrhunsko vino sa 13% alkohola izraženog mirisa, stabilizirano, sa kombinacijom dvaju selekcioniranih kvasaca. Ova sorta je izrazito aromatična,nakuplja visoke šećere , sa dobrim kiselinama, srednjega tijela. Malvasija je versativna, može se raditi više stilova-svježe vino, sur lie, orange varijanta i desertno kao prošek.
Ova sorta je intezivno obnavljana u cijelom konavoskom polju zadnja dva desetljeća i sada je ima na površini od oko 90 hektara. Prije trideset godina se mogla naći u malim brojkama kod samo nekoliko vinara. Dubrovačka malvasija je prava budućnost u vinarstvu Konavala i kada bi se površine udvostručile za jedno desetljeće mogla bi biti tražena u svim dijelovima Hrvatske, posebno Zagrebu... U vinariji Zoro su u tom smislu na pravom putu. Malvasija sur lie 2022 je također naglašene aromatike-bijelo cvijeće, koštunjičavo voće ali i začinske note mediteranskog bilja. Grožđe beru sa dvije lokacije a razlika je i sedam dana ondje gdje su velike temperaturne razlike u ljeto. Dvije trećine je fermentiralo u inox-u a 1/3 u drvenoj bačvi francuski hrast Nadaline. Fini talog je miješan na kvascima oko 8 mjeseci, pretočeno u inox zbog stabilizacije pa onda u boce. Berba 2022 je od kolovoza u boci. Probao sam još rose 90% (CS-a i 10% marselana), te merlot 2022 iz Konavala a o tome opširnije u drugom tekstu.
Zorowines je perspektivna vinarija koja će sigurno držati zacrtane pravce u vinogradima i konačnoj proizvodnji a zbog studioznog programa i već sada vrlo dobrih vina sigurno neće imati problema sa plasmanom. Odlične etikete je dizajnirao akademski slikar i dizajner Matija Tomšić.
Slijedeća vinarija obitelji Miljas nalazi se na sjevernom rubu Konavala u Mihanićima u podnožju Snježnice (1234 m.).. Kada sam ondje bio zadnji puta 2019. još je bio živ otac Ivo koji je održavao obiteljsku tradiciju proizvodnje u 70.-im i 80.-im godinama a onda i povratkom u staru kuću 1992./3 koja je bila spaljena 1991. Tih poslijeratnih godina i turizam je stidljivo iz velikog Dubrovnika polako počeo dolaziti u Konavle. Inače prije rata uvijek se moglo prodati dobrog litrenog vina na obali ali i u hercegovačkom zaleđu (Trebinje) ili u bliže dijelove Crne gore. Povijesna je činjenica da je pradjed Miho još 1897. dobio veliku zlatnu nagradu za svoje vino i odlučio kupiti četiri ključna stroja u proizvodnji-stroj za gnječenje grozda (muljaču), klipnu pumpu, prešu i stroj za filtriranje vina
. Ta briga i edukacija je ostala do danas. Zvonko je 2005. diplomirao na Veleučilištu u Požegi na Vinarstvu i vinogradarstvu. U to doba stječe iskustva u čestim razgovorima i radeći svoje vino kod Vlade Krauthakera. Do danas su ostali u dobrim odnosima uključujući i kćer Martinu. Miljasi u svom vlasništvu imaju 2.8 hektara vinograda i još otkupljuju za prosječnu godišnju proizvodnju od 30000 litara a kapacitet podruma je 54000 litara. Ovih dana spremaju se konačno urediti kušaonicu u prvom dijelu podruma, bila je odavno u planu, koja će im omogućiti u periodu od travnja do studenog intezivni dolazak vinoljubaca iz svijeta i Hrvatske. Vinarija Miljas ima široku paletu sorti rekao bih najbogatiju u Konavlima što je u startu prednost ako su vina dobra a jesu...Tako osim već više puta spominjane dubrovačke malvasije i Cuvee-a (malvasija plus maraština) imaju Maraštinu, vrhunskog Grka (još uvijek su rijetke vinarije izvan Korčule/Lumbarde koje ga proizvode), vrhunski Crljenak (pridružili su se mnogim vinarima iz Srednje Dalmacije koji obnavljaju gotovo zaboravljenu sortu), Orange (malvasija i maraština), Rose (crljenak i plavac mali, provansalske boje) a po riječima Zvonka trenutno eksperimentira sa još jednim Cuvee-om (plavac mali, kadarun i plavka)-vino budućnosti.
Kaže mi Zvonko:" Grka je nekada bilo u cijeloj Dalmaciji. Moj djeda ga je čuvao kao lijek a slobodno ga se pilo samo na sv.Mihovila 29.9!" Za prvi Grk izvan Lumbarde dobili su nagradu na Županijskom ocjenjivanju 2010/11. Zadnjih godina ga proizvode Pelješani Madirazza i Matuško, Nuić u Ljubuškom, Škaulj i T.Glavić iz Nadina i Vučemilović u Diklu, koliko se ja mogu sjetiti. I malvasija dubrovačka i crljenak i bugava/vugava su dalmatinske sorte koje zaslužuju pozornost i sadnju u svim dijelovima Dalmacije. Tijekom godina Miljasi su dobili na desetke zlatnih i drugih medalja na različitim natjecanjima a ovdje ću navesti nekoliko: IWC 2020 bronca za Grk-a 2019., Concours Mondiale de Bruxelles 2023 za crljenak iz 2020. i nekoliko zlata i srebra zadnjih godina na Vinistri za dubrovačku malvasiju i maraštinu. U obradi i zaštiti koriste sumpor,galicu i stajsko gnojivo te u idućih nekoliko godina misle potpuno prijeći na ekološku proizvodnju. Plasman je najveći u HOREC-i restorani i hoteli dalmatinske obale-Makarska, Split, Zadar. Plan je u idućoj godini krenuti na gornju Hrvatsku, prvenstveno Zagreb. I mada su sva vina bila dobra kad bih morao odabrati tri etikete bili bi to malvasija, orange i crljenak. Zvonko je još 2006. dobio nagradu za najboljeg mladog vinara u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i put u Izrael gdje je stekao dio sada već bogatog vinarskog i vinogradarskog iskustva. Braća su podijelila uloge Zvonko rad u podrumu Miho na plasmanu vina a u polju svi koji stignu a radne snage ni za lijek. Opraštam se sa Mihom uz riječi "Bit će bolje..." mada ni on ni ja nismo baš uvjereni u to. Više je to želja nego čvrsta konstatacija ali vjerujem da je njima samo Dalmacija sa Dubrovnikom dovoljna a sve što je preko-čisti dobitak...
Prvoga dana večer sam proveo u staroga poznanika Ive Muje još iz njegovih godina u Ministarstvu turizma kada smo se znali sretati po Hrvatskoj, jasno najviše na jugu. Znameniti Kameni dvori koje još od 2009. vode braća Mujo- Đuro, Vlaho i Ivo u doba zelene menestre su puni i traži se katriga viška. Po običaju vrlo ukusno jelo od suhe svinjetine sa tri vrste kupusa i zelja je pripremila baka Stane uz asistenciju nevjesta Katarine i Nike. Vicko Dragojević, kamerman i ja smo zalijevali ukusnu hranu merlotom i bijelom kupažom Laurus (malvasija, maraština i trebian) a raspoloženi svirači među kojima su bili i mlađi potomci Muja stvorili su vruću atmosferu.
Inače, Kameni dvori su se dobro turistički kompletirali tako da nude tijekom sezone kuću za odmor sa bazenom,konobom, kućaricom za dvije osobe u vinogradu, to je hit u cijeloj zaobalnoj Dalmaciji, i mogu ugostiti 11 osoba. Organiziraju biciklističke, pješačke i vinske ture po Konavlima a poseban je interes za školu kuhanja, jasno autentičnih jela. Najviše gostiju je iz SAD-a i Velike Britanije a sezona traje od travnja do studenog. Ove brojne obitelji Mujo , čak ih je 18, složno kroče u nove turističke pobjede u 2024.-oj! Post Božićni običaji dokazuju iz godine u godinu da su opravdano pokrenuti , da rastu i okupljaju veliki broj posjetitelja. Možda bi autobusi iz bližih dijelova Split, Zadar sa dvodnevnim noćenjima i razgledavanjem bogate konavoske kulturne i eno gastro ponude mogao biti slijedeći korak...Razmislite o tome...
