FraMaFu - u gradu kulture i dobre hrane

Održan je 11. po redu FraMa Fu Festival reportaže i reportera u Koprivničko - križevačkoj županji u gradu Đurđevcu.Kao i prošle godine, Tina i Ivan Žada te umjetniči direktor Festivala Goran Gazdek su u suradnji s gradom , županijom i direktorom Tz Đurđevac Mariom Fučekom uspješno priveli kraju čak petodnevnu manifestaciju od 1.-5. listopada.

Možda ću se ponoviti s obzirom na prošlogodišnju reportažu, nisam pogledao u tekst, ali svakako moram naglasiti srdačnost, gostoprimstvo domaćina i izuzetne turističke atrakcije ovoga "grada kraj peski". Program je bio bogat i zahtjevan i tko se potrudio doći na veći dio izvedbi, projekcija i predstavljanja u Gradskoj knjižnici otišao je bogatiji u svoju sredinu jer su osim nas iz Hrvatske novinari gosti stigli iz Slovenije, BiH,Srbije, Slovačke i Makedonije.

Grad Đurđevac je izuzetno uređen, čist čovjek bi poželio živjeti u jednoj tako "maloj sredini". Prije nego li krenem sa nabrajanjem događaja i ponekom opservacijom na Festivalu treba spomenuti 27. Dane voća u Đurđevcu održane na Trgu sv.Jurja u neposrednoj blizini Doma kulture i Gradske knjižnice. Imali smo priliku vidjeti najmlađe - dječji vrtić Maslačak, "cirkusante" škole cirkusa Ray of Sunshine, dječju skupinu KUD-a Petar Preradović i na kraju dodjelu nagrada "Proizvođači nagrađuju" (prema ocjenama građana). Dobro zamišljeno, organizirano i korisno kao vodeća jesenska manifestacija....

A što smo imali priliku vidjeti mi koji smo bili tamo tijekom tri dana.

U petak popodne nakon otvorenja izložbe u predvorju Doma koju je pod naslovom: "Plavi vjesnik - zlatne godine stripa (i novinarstva)" postavio najveći autoritet sa toga područja Veljko Krulčić. Svečanost dodjele nagrada za najbolje reportaže u 2024. godini otvorio je župan Koprivničko - križevačke županije Tomislav Golubić.

Nagrade su dobili: prvu nagradu u kategoriji reportaže Dora Levačić "Tko nam peče kestene?" napisanu na regionalnom portalu Bilten (iz ciklusa "Lijepa naša")...iako zagrebački kestenari u ovoj sredini borave već desetljećima, kod mnogij sugrađana još uvijek nisu dobrodošli zaključak je Levačićke i stručnog žirija.

U kategoriji "Širom svijeta" u reportažama objavljenim u Večernjem listu pod naslovima "Zemlja iz koje

se odlazi" i "Pod talibanskom zastavom" Hrvoje Ivančić govori/piše o uvjetima života u Afganistanu pod talibanskom vlašću koji su sve osim normalnih i razumljivih. Ivančić je ponovno nagrađen za reporažu nakon Daruvara 2022.

Dragan Grozdanić iz zagrebačkih Novosti aktualizirao je potpuno zapostavljenu Unsku prugu koja danas ne vodi nigdje a nekada je bila najkraći put do mora iz Zagreba a njegovoj generaciji cjelodnevni izlet do Splita u člancima "San o pruzi" i "Ljudi na šini".

Ružica Đukić je u prilogu "RTL danas" dokumentirala susret vatrogasca Josipa Fabijanića (požar u Tučepima) i bolesnoga Damira Pejića (leukemija) kojemu je darovao plaćeno ljetovanje. U fokusu je gesta solidarnosti Fabijanića i aktualizira se doniranje koštane srži Pejiću preko Registra Zaklade Ana Rukavina.

Konačno i Labirint sjajna emisija HRT-a koju godinama skrivaju u termin ponedjeljkom oko ponoći urednice Sanje Mikleušević Pavić (pokrenuo ju je Petar Štefanić prije 15-estak godina) u tv serijalu "Labirint: Donja Jablanica --Kad šume utihnu" precizno se dokumentiraju uzroci i posljedice - od terenskog svjedočenja preživjelih do provjerljivih činjenica o (ne)funkcioniranju sustava.

I na kraju, ali ne zadnja po važnosti, je serija priloga o pogonu Phaten Plastic Recycling iz Vrginmosta Eme Branice u emisiji "Provjereno" (o problemu lokacije i rada pogona za recikliranje plastike smještenog u središte ovog banijskog gradića)

Odličan odabir i obrazloženje nagrada osmeročlanog žirija.

Toga dana je prikazan Mirotvorac Ivana Ramljaka koji je uzburkao duhove desnice i nekih braniteljskih udruga. Ja sam ga pogledao još na Zagrebdoxu ovoga proljeća i mogu reći -- Konačno prava istina o ubojstvu velikog čovjeka i profesionalca Josipa Reihla Kira. Danas se i javljaju i neki "objektivisti" koji priznaju vrijednost filmu ali da je došao prekasno. Istina i sudska i umjetnička nikada ne može doći prekasno...

I ovogodišnji FraMaFu festival je pokazao kako se može kreativno zahvatiti i u baštinu i u recentna izdanja knjiga, filmova -- prikazani su, osim Mirotvorca, Funk Yu (također sa Zagrebdoxa) dokumentarno igrani film, Hasanovi ratovi -- dokumentarni film Roberta Bubala u kojemu smo pratili uzbudljive priče o Palestincima dugogodišnjega novinara Večernjega lista Hassana Haidara Diaba i ljubavni krimić Ljiljane Haidar Diab: Ljubav u sjeni ratova. Bilo je i teatra, nažalost u danu kada nisam bio tamo, Stilske vježbe Raymonda Queneaua --Teatra igre Vinkovci.

U subotu i nedjelju je održano više zanimljivih promocija knjiga u knjižnici. Već prvo predstavljanje knjige novinarke publicistice Suzane Lepan Štefančić "Časni suče, znamo se" razotkriva svu baruštinu nogometne dinastije, ovaj puta Zdravka Mamića, ali i našega pravosudnoga sustava. Kolegica Lepan Štefančić je hrabro "podmetnula" glavu ondje gdje mnogi ne bi ni nogu.

Zanimljiva mi je bila i knjiga vinkovačkog novinara Željka Draženovića "Zadnja stanica Vinkovci" koja je zapravo ljubavni roman o još živućoj osobi u tome gradu koja mu je dala pisma iz svoje korespodencije sa čovjekom kojega je voljela i zatražila da ih autor na kraju uništi...

Svestrani Veljko Krulčić , i prošle godine je imao predstavljanje knjige o Andriji Mauroviću, ovaj puta je priredio testamentarno djelo (autor je još živ) NJedjeljka Dragića velikg hrvatskog stripaša pod naslovom: "Tupko u 21.stoljeću. Nakon uobičajenog predstavljanja povela se vrlo živa rasprava o ovome autoru, Borivoju Dovnikoviću (nedavno umro), sadašnjosti i budućnosti stripa u Hrvatskoj i svijetu.

Domaćini su nas i ove godine smjestili u hotel "Picok", razgledali smo i Posjetiteljski centar Đurđevački pijesci s multimedijalnom izložbom. Kao i prošle godine prvu veliku zajedničku večeru smo imali u hotelu a drugoga dana u restoranu Staroga grada. Ručali smo u prelijepom ambijentu Lovačkoga doma pesci (izuzetno ukusna hrana baš ovdje) i završno u hostelu Borik u također lijepom prirodnom ambijentu.

Ponovno smo odgledali junačku priču kako je kokot/picok ispaljen iz topa za turske opsade grada

spasio stanovnike. Ponovno smo posjetili vrlo funkcionalnu, zatvorenu tržnicu gdje je većina kolega kupila više prehrambenih artikala i ponijela u svoje sredine. Ako ste znatiželjni ja sam kupio nekoliko bočica pravog, gurmanskog ludbreškoga hrena.

Završno, kao što sam predložio u našoj grupi Goranu Gazdeku još jedna godina Đurđevca ( jer treba ići i dalje po Hrvatskoj), zato što trebamo vidjeti Vodenicu svete Ane, još jednom otići do Drave i posjetiti bar dva vinara , pa makar imali male količine vina. Za grupu pd 50-etak ljudi će se naći dobrih vina "z peski"....