Tradicionalno krajem godine sada u studenom, nekada je to bilo u listopadu, turistički djelatnici iz cijele Hrvatske okupljaju se na dodjeli nagrada u više kategorija s kojima se nastojalo obuhvatiti sve segmente važne za hrvatski turizam. Prilika je to da se sretnu i razmijene iskustva i oni sa obale i oni sa kontinenta. Osobno sam imao priliku razgovarati, pa i dogovarati posjetu, od juga i TZ Konavala koju predvodi Frano Herendija do TZ Baranje i Mateja Perkušića te desetaka drugih turističkih radnika sa obale i kontinenta. Održano je više predavanja i panela na temu održivosti pa i nezanemarivih klimatoloških promjena koje sve više i jače utječu na dolazak turista u Hrvatsku. Sa nagradama, onim najvažnijim, krećem od Nagrada za životno djelo u turizmu koje su ove godine dobili Vlado Miš direktor destinacije Rab i savjetnik Uprave Imperial Riviere d.d ,članice Valamar grupe te Vojko Pleština predsjednik Uprave Fiscalis d.o.o i predsjednik Uprave turističkih festivala Interstars. Kako je u svom govoru naglasio g.Miš počeo je kao nosač kofera i prošao sve razine rada i odgovornosti u toj branši do sadašnje pozicije predsjednika Uprave. Sličan put imao je i g.Pleština a ja zaključujem da takvi ljudi mogu najbolje svjedočiti i poučavati mlađe generacije u turizmu. Godišnju nagradu "Anton Štifanić" za pojedinca dobio je veliki baranjski promotor turizma (Festival čvaraka, Proljetni vašar, osnivač Akademije blata u sklopu etnografske zbirke Ulica zaboravljenog vremena u dvorištu restorana Baranjska kuća...). Ulica zaboravljenog vremena je uvrštena u kulturna dobra RH, to su Bajina djela...Godišnja nagrada "Anton Štifanić" za tvrtke/ustanove/udruge dodijeljene su Ugostiteljskoj školi Opatija (prvoj na obali i najznačajnijoj u Hrvatskoj) i Folklornom ansamblu Jedinstvo iz Splita.
, ne manje značajno, turistička destinacija 2024. godine odnosno šampion hrvatskoga turizma je Poreč a najbolji turistički događaj godine je 500.-Krčki sajam-Lovrečeva. Dodjeli nagrada u prepunoj kristalnoj dvorani hotela Kvarner nazočio je državni vrh na čelu sa premijerom Andrejem Plenkovićem potvrđujući svojim dolaskom da jr turizam u Hrvatskoj na najvišem mjestu prioriteta. Dodao bih neka tako i ostane. U Opatiji dijelom prvo veče (Drago) i završni banket (Gervais) održani su u novom event centru sa noćnim klubom. Lijepi objekat sa više etaža nalazi se iz hotela Imperijal u centru grada. Prostor koji je grad poput Opatije odavno trebao imati. I pohvale za ime Drago Gervais književnik, prvenstveno pjesnik, je odličan izbor. Dodao bih još ali ne manje važno, grad je na najbolji način obilježio početak Adventa. Cijeli centralni park u kojemu se nalazi vila Angiolina je okićen i uređen na najbolji mogući način. Pohvale gradu Opatiji kao i svim događanjima kroz dva dana u kojima su sudjelovali. Potvrdili su svoju profesionalnost...
U sklopu Dana turizma u Opatiji HTZ je organizirala zajedno sa TZ-ima ovoga područja više edukativnih izleta za sudionike skupa (Učka, Lovran-Mošćenička Draga, Trsat, razgledavanje Opatije, Putevima Frankopana...). Ja sam bio zainteresiran bar za tri takva izleta ali kako su bili istovremeno pošao sam sa još dvadesetak sudionika zapadno prema Lovranu. Naš vodič Livio, govori pet jezika, pokazao je zašto već preko dva desetljeća uspješno vodi turiste ovim i širim područjima. Putujući iz središta Opatije, koja ove godine slavi 180 godina turističke djelatnosti, preko Ićića i Ike. Saznali smo mnoge povijesne fakte i bili upozoreni na desetke prelijepih vila sa obje strane ceste koje su gradili poduzetnici različitih nacionalnosti u vrijeme Austrougarske. Izgradnja vile Angiolina s parkom, i danas najreprezentativnije mjesto u Opatiji ,djelo riječkoga trgovca i patricija Scarpe posjećivali su mnogobrojni prijatelji i poznanici obitelji iz Europe. Tako da se godina otvorenja 1844. smatra početkom turizma u Opatiji i na cijelom Jadranu. Prvi hoteli sagrađeni su 1884 Kvarner i Kronnenprinzessin Stephanie 1885. Danas u Opatiji i široj okolici ima 340 hotela. Početkom 20. stoljeća 1908. izgrađena je linija električnog tramvaja Lovran-Opatija-Matulji koja je povezala ta mjesta sa željezničkom stanicom u Matuljima...
Prolazeći Iku i njezine podmorske izvore vode saznali smo da je mjesto dobilo ime po liburnskoj božici zdravlja i vode Iki. Međutim, meni osobno je bio otkriće stari grad u Lovranu (lovor-laurus nobilis). Vozio sam se, zastajao u više lovranskih restorana i spavao primjerice u Excelsioru, ali do ovoga trenutka nije me put odveo desetak metara iznad ceste gdje počinje stari dio grada jer je pozornost uvijek bila na i uz obalu.
Ondje su nas dočekale direktorica TZ Lovrana Zvijezdana Klobučar Filčić i dugogodišnja 25 god. vodičica (vanjština to ne otkriva) Martina Spinčić. Malo povijesti, malo glazbe harmonikaša koji nas je pratio, puno dobre volje i gostoprimstva domaćina učinili su to kišno poslijepodne ugodnijim no što smo očekivali. Martina i Zvijezdana su se potrudile da saznamo ono najbitnije oko grada. Primjerice , još u 12.stoljeću po pouzdanim povijesnim izvorima Lovran je važno trgovačko središte i značajan centar brodogradnje čitavog sjevernog Jadrana -svjedoči arapski geograf El Idrissi. Tijekom stoljeća ta brodogradnja se selila južnije u Rijeku i Kraljevicu ali je izvorni čamac za ribarenje guc nastao upravo ovdje.
Bili smo u muzeju guca gdje je jedan dobro očuvani brodić kojeg je sagradi Nino Gasparinić 1966. Više puta, tijekom razgledavanja lijepih kamenih kuća i uličica, nailazili smo na glave mustačona tamnoputog i brkatog muškarca s turbanom a najbolje sačuvan je drveni reljef u luneti portala jedne patricijske kuće na glavnom trgu. Mogli bismo reći jedinstveni primjer mediteranske arhitekture.Imao je ulogu čuvara od svih mogućih neprijatelja. Šetnjom smo došli do prve štacije gdje smo posluženi rakijom Učkaricom i medicom destilerije Suza iz Bregi i smokvenjacima OPG-a Kali iz Medveje. Posebno nas je oduševila Blaženka Stepanić koja je sa svog balkona košarom spuštala fritule da nam rakije bolje legnu. Bili smo ispred crkve sv.Jurja zaštitnika Lovrana na istoimenom trgu gdje se nalazi i gradska kula.
Na drugoj postaji rakijama su dodali kuhano vino i craft pivo Maroon koji proizvode "Međimurski lepi dečki", čokoladne griotte punjene maronima ateljea Eco style iz Rijeke. Vjerujte mi pravi, originalni proizvodi koje poželite probati.. Još malo hoda do južnih vrata grada i oproštaj sa odličnim domaćinima u muzeju guca. Dodao bih da Lovran ima cjelogodišnja događanja ,spomenuti ću ih 4-5. Nakon očekivanih maškaranih plesova u zimu, u travnju je Fešta šparug. Dani črešanj su u lipnju, Fešta od maruna u listopadu a Lovranska regata jedrilicama u studenom. Dodajem i nadaleko već poznati Liburnia jazz festival i sigurno će svatko od vas koji se odlučite otići tijekom godine u ovaj lijepi kvarnerski gradić pronaći nešto...
Put nas je završno vodio u Mošćeničku Dragu danas lijepo turističko mjesto sa oko 1300 stanovnika i oko 6500 smještajnih jedinica kako nam je priopćio uspješni gradonačelnik Riccardo Starai. Mišljenja je da tu brojku ne treba podizati gradnjom novih kapaciteta, odnosno da je sadašnji broj postelja dovoljan za održivi turizam. Lijepi stari grad na obali nastao je krajem 19.stoljeća kada su se stanovnici Mošćenica koja se nalazi na vrhu brda ponad Drage doselili na more i intezivnije se počeli baviti ribarstvom. I danas se do Mošćenica može doći penjući se preko 750 stepenica do utvrde. Stoljećima su to ribari penjali prije no što su trajno preselili u lučicu kraj mora. Vile izgrađene u 19.stoljeću su bile početak turističkih posjeta a prvi hotel je sagradila obitelj Armanda u centru Drage. Hotel je vremenom mijenjao ime a danas je Mediteran. U općini nekoliko kilometara dalje je na moru pjesmom i prozom opjevan i opisan Brseč na litici pored mora.
U Mošćeničkoj dragi smo posjetili Interpretacijski centar ribarske i pomorske baštine Eko muzeja Mošćenička Draga. Kako nam je naglasila Nensi Dretvić ,uz razgledanje relativno malog prostora oko 54 m kvadratnih u prizemlji i na katu, ovdje se nastojalo valorizirati pomorsku, ribarsku i brodograditeljsku baštinu ovoga područja. Muzej je kako bi ondje rekli "mići ma velik" idejom o osvještavanju i očuvanju kolektivne memorije domicilnog stanovništva...Na kraju razgledanja domaćini su nam u konobi Pescaria priredili vrlo ukusan kasno popodnevni ručak. Brudet od grdobine i sipe sa palentom i pljukanci sa lipim šugom. Sve smo zalijevali vrhunskom istarskom malvazijom. I Draga i Lovran su nam ostali u lijepom sjećanju i siguran sam da će bar polovica kolega iz naše grupe sa ovoga izleta poželjeti ponovno doći. Ja sigurno...
Comments