Već godinama u trećem tjednu veljače dolazim u Beograd na Sajam Turizma. Ovogodišnji je imao slogan "Jedna karta bezbroj svetova". Negdje pred razdoblje korone 2020. ondje je sudjelovalo čak 55 zemalja sa više od tisuću izlagača i preko 50000 posjetitelja. Danas su te brojke smanjene iz više političkih i ekonomskih razloga ali ni prepolovljeni broj zemalja i oko 400 izlagača, jasno najviše iz Srbije, nisu taj Sajam potpuno minorizirali. Manje je ljudi i posjetitelja (oko 32 000) ali su poslovni kontakti uspješni. Na B2B platformi zakazano su 582 sastanka što je povećanje od 20% u odnosu na Sajam turizma godinu prije. Sastanci su se održavali u najvećoj hali 1 u prostoru B2B Meetings room. Ako dodamo sastanke na samim štandovima i u Bussines Loungeu broj sastanaka je premašio dvije tisuće. Zemlja partner je bila Italija a po prvi puta su nastupile Venezuela, Ekvador i Estonija. Hrvatska je i ove godine bila predstavljena u tragovima: pronašao sam hotelsku kuću Valamar i agenciju Place2GO International. No, što sa Sajmom u budućnosti? On bi trebao biti premješten u predgrađe blizu surčinskog aerodroma a sadašnji prostor bi ispunile nove zgrade velikog gradskog i državnog projekta Beograd na vodi. Navodno bi ostala samo impresivna okrugla Hala 1 izgrađena početkom šezdesetih godina.
Ovdje bih citirao slučajni razgovor dvojice mladića kada sam u nedjelju posljednjega dana odlazio prema hotelu: " Ja nikako ne bih micao ovaj sajam odavde"- rekao je prvi a drugi se spremno složio. Mislim da nakon 46 Sajmova turizma i bar dva puta toliko drugih tematika ovaj grad je živio i zaživio sa ovim prostorom. Ne bi ga trebalo dizati/micati već mu dodati nove sadržaje za koje ima uvjeta a već spominjane nove stambene zgrade mogu pronaći prostor niže na desnoj obali Save. Ima ga dovoljno.
U najvećoj Hali broj jedan iz velikog broja štandova koje sam posjetio izdvajam onaj NP Kozara kojega uspješno godinama vodi direktor Božidar Nikoletić a od ove godine mu se pridružio u tom poslu Amarildo Mulić dugogodišnji bivši direktor NP Una. Nastojat će zajedničkim snagama povećati vidljivost Parka i broj posjetitelja.
Božidar Nikoletić NP Kozara Amarildo Mulić
Jasmina Beljan Iskrin Marija Čupić Damir Rajtenbah
U hali broj četiri i ove godine je bio prostor mnogobrojnih turističkih organizacija Srbije od kojih je dio dobio nove pozicije. Centralni dio je pripao vodećima TOS-u (Tur.org.Srbije) i TOB-u (Tur.org. Beograda), TO Vojvodine, Zlatibora....Tu je uvijek i najživlji dio Sajma sa brojnim promocijama hrane i pića. Na štandu Gradske turističke organizacije Kragujevca veliki promotor vina i organizator 10. jubilarnog vinskog sajma u centru Šumadije Zoran Dragoljević napravio je najavu dvodnevnog Salona 28. i 29. ožujka u hotelu Kragujevac. Imali smo priliku kušati vina manjeg broja vinarija: Stari podrum, Perić, Art Wine i Katanić a desetine drugih uključujući različite vrste hrane moći će vinoljupci pronaći u Kongresnom centru hotela. Tu značajajnu vinsku manifestaciju organizira Vinski viteški red Šumadije a otvorit će je jedan od najvećih srpskih vinara Božidar Aleksandrović.
Djevojka iz Sjeničko pešterskog kraja na promociji hotela Borovi
Preko puta kragujevačkog štanda predstavljen je hotel Borovi sa pešterske visoravni u blizini Sjenice gdje protiču čak četiri rijeke (Vapa, Graovica, Jablanica i Uvac). Peštersko polje je dobilo i brojna svjetska priznanja na području očuvanja prirode ( Za očuvanje biljnog svijeta, vlažnih staništa, očuvanje ptica i dnevnih leptira Srbije). Impresivna je ponuda ovog renoviranog hotela sa 150 smještajnih jedinica i svim SPA objektima. Na 600 hektara prostiru se farma Caričina i Ranč Selek (400 slobodnih konja, ovce, koze i bivoli). To je područje potpuno čiste prirode sa visinskom razlikom od 760 do 1322 metra a specijalni rezervat Uvac (prirodno dobro prve kategorije ) ima i meandrirajuća jezera na kojima se može i splavariti....
Na štandu TOB-a u svijetlu nadolazećega EXPO-a 2027 promovirane su gradske općine, muzeji, kulturne institucije, poznati muzički festivali i sportske priredbe. Promoviran je Dom Jevrema Grujića,predstavljena je turistička ponuda Povijesnog muzeja Srbije, Muzeja iluzija i poznato kazalište Madlenianum. U subotu su posjetitelji štanda mogli čuti gudački kvartet Dinamica music, uživati u nastupu Umjetničkog centra Talija i ansambla Kuće romske kulture.
Srbija ima, sve od Vojvodine pa do Novog pazara, i istočno i zapadno izuzetne turističke destinacije i šteta je da ni sa srpske ni sa hrvatske strane ne postoje turističke agencije koje bi ozbiljnije poradile na tom poslu- upoznavanja ljepota prirode i eno gastronomije. Jasno, postoje i realni problemi oko toga ali ne i nepremostivi. Siguran sam da bi veliki dio stanovnika Zagreba htio organizirano otići na vojvođanske salaše (uz korektne cijene) i obratno Beograđana, da spomenem najveće gradove, koji bi došli U Baranju, Ilok ili Osijek...
Beograd se u zadnjem desetljeću isprofilirao u gastronomskom smislu. Nisu to više samo roštilj i mučkalice. Fine dining cousine i ondje ima predstavnike u desetinama restorana. Ovaj puta , najviše zbog kratkog vremena boravka, išao sam utabanim stazama-znači Skadarlija. Taj dio beogradskih restorana u Skadarskoj ulici je i prva turistička gastronomska ponuda a među njima vodeće mjesto i dalje imaju "Tri šešira". Restoran sa 160-godišnjom tradicijom koji je izgradio staklenu terasu, u kojemu se još uvijek nalazi tradicionalni namještaj i sviraju karakteristični glazbeni sastavi sa violinom , harmonikom i gitarom je vjerujem zanimljiv mnogim turistima . U prošloj reportaži sam predložio da ti mali ansambli imaju imena po dijelovima Beograda npr. Stari grad, Savski venac, Vračar ili Palilula jer bi se grad i na taj način promovirao.
Prve večeri imao sam priliku kušati jagnjeću čorbu, toplo predjelo Gurmanski tanjir (brusketa sa namazom od sira i roast beefom, pohovani kačkavalj, kroketi od piletine sa sjemenkama, pečurke na žaru...). I završno pola porcije slasnih čačanskih ćevapćića ( prilog kuhani krumpir u sosu od ajvara i kajmaka)...Pio sam bijeli Rubinov muscat a za desert naručio sam omiljenu tufahiju (kuhana jabuka punjena orasima i vrhnje na vrhu).
Ljiljana Stojanović Senka Stanić
Sutradan kolegica novinarka Ljiljana Stojanović, prijateljica Senka i ja uživali smo u još nekoliko obilnih i ukusnih jela . Tatarski biftek za dvije osobe koji nam je oprezni dugogodišnji konobar Dragan Dragić oprezno dozirao sa začinima a mi smo naposlijetku malo i pretjerali sa dodacima. Dobro odležano meso u količini za tri osobe. Kako je bio petak jelo se i ribu, smederevskog smuđa na žaru Ja sam opet uživao u prošli puta otkrivenoj moravskoj salati (crvena oljuštena pečena paprika , sitno isjeckani paradajz, ljuta papričica, bijeli luk ,ulje i ocat...odlična kompozicija). Tri šešira imaju još jedan lokal na početku Skadarlije sa gornje strane- Zlatni bokal koji može primiti na terasi i dva nivoa unutra preko 200 gostiju. U glavnom lokalu ( Šešir...) kad su sve sobe i dvorane pune to je blizu 400 posjetitelja.Dugogodišnja menađerica lokala Milica Petković od prošle godine je u mirovini a sada njezin posao pokrivaju dvije mlade nadarene i simpatične djevojke Sanja Božić i Teodora Radovanović. Rekao bih vrijeme prolazi ali Tri šešira, posebno omiljena hrvatskoj publici, ne padaju u kvaliteti. Dapače!
Milena Pavlović Barili: Autoportret
I posljednja vinjeta u nizu ali ne i zadnja po važnosti, naprotiv, je Preobražaj Franca Kafke u režiji Marka Torlakovića. Režiser priča novu, svoju priču, to nam na početku i kaže glumica Hristina Tatić koja je pročitala kratki dio sa početka romana:"Kad se Gregor Samsa jednoga jutra probudio iz nemirnih snova ustanovio je da se u svom krevetu pretvorio u čudovišnu bubetinu..." i objasnila nam da se upravo tako osjećao Marko Torlaković jednoga jutra. Mi pratimo glavne konture radnje, odioznost i gađenje koje osjeća otac, brigu sestre, jad neutješne majke...Scena i impresivni scenski pokreti glumaca na početku koji sugeriraju anksioznost dalje u tijeku radnje su skučeni na prostoru od 10-etak kvadrata. Posebno dobro je iskorišten uspravljeni krevet u kojemu Gregor (Marko) vješto barata različitim platnima da bi opisao i izrazio svoje stanje. Na početku Marko Pavlovski mijesi gipsanu njuškicu koja nam vjerno predočava žohara a nešto kasnije mu priljepe i gnjilu jabuku na leđa. Nemogućnost iskrene roditeljske ljubavi za tako "unakaženo" biće se razvija prema kraju. Završno, impresivno je izveden solilokvij majke (Iva Manojlović). Apsurdan život činovnika Samse, podvojenosdt ljudske osobnosti "abnormalnost normalnog", egzistencijalni strah Kafka je uspio prikazati u, na svu sreću, sačuvanom rukopisu zahvaljujući prijatelju Maxu Brodu. Izvanredna ekipa od petero glumaca, tu su još otac (Stojša Oljačić) i žena u krznu (Sara Pavlović), drži nas u napetosti punoj straha i nesigurnosti poput nekoga tjeskobnog sna.Torlaković je zaista napravio uspješnu SVOJU predstavu po Kafkinoj pripovjetci. Gledatii!
Na kraju pohvale mojim Rexovcima, djelatnicima hotela "Rex" tri zvjezdice smještenog na idealnom prometnom mjestu na pola puta između centra (Zelena pijaca) i Sajma. Beograde, doviđenja nadam se još u ovoj godini....
Comments