U Osijeku je održan 9. WineOS ,Festival, vina, delicija i ugodnog življenja kako ga nazvaše Lege...Sjećanje me vraća u Osijek u prosinac 2014. kada je održan 1.Festival u Tvrđi u prostorijama Muzeja Slavonije. Taj lijepi muzejski prostor je bio dobar odabir za početak a Festival se vremenom selio na još tri lokacije u gradu: Esseker centar, Muzej okusa i sportsku dvoranu Gradskog vrta, prije no što je ove godine stigao u odličnu multipleks dvoranu novog Gospodarskog centra Osječko baranjske županije, površine od 5000 metara kvadratnih, koji ima potencijal biti domaćin iduće desetljeće. Predsjednik Organizacijskog odbora, pučki rečeno direktor Festivala Boris Ocić i izvršni direktor Vinko Ručević sa suradnicima među kojima treba istaći Denisa Despota i Damira Zrnu voditelja radionica su napravili dobar posao. Kroz dva dana u dvorani je bilo gotovo 3500 ljudi, najviše posjetitelja sa kupljenim ulaznicama a onda izlagači , poslovni partneri, novinari i drugi gosti. Predstavilo se 130 vinarija, proizvođača žestokih pića, mesnih i delikatesnih proizvoda na 101 izlagačkom mjestu u najvećoj dvorani, pet u maloj te na Sajamskoj pozornici koja je neprekidno bila u pogonu.
Tako su jelima za posjetitelje svoje kuharske sposobnosti demonstrirali tri mlada osječka kuhara-Hrvoje Harač Saša Ninković i Tihomir Bježančević i predsjednik splitske udruge ŠKMER Željko Bremec. Bili su tu , najviše vinari, iz sedam okolnih zemalja Austrije, BiH, Mađarske, Sjeverne Makedonije, Slovenije, Srbije i Španjolske. Mene su jasno najviše zanimali vinari pa ću ovdje nabrojiti samo desetak imena mada sam bio još na bar dva puta više štandova. Iz Hrvatske Zdjelarević, Perak, Kalazić, Slovenac Guštin, Makedonci- Tikveš, Chateau Kamnik, Bovin...Iz Srbije Erdevik, Zvonko Bogdan, Trivanović , španjolska vinarija iz Riohe Familia Escudero Wineries
iz BiH Jungić i posljednji ali ne i zadnji po kvaliteti Nuić Ljubuškog. Sve spomenute vinarije su se predstavile sa svojim najboljim vinima i tek dolazećim mladima iz 2023. Među žestokim pićima gdje su pretezale rakije ali i drugi destilatiti bile su srpske destilerije Hubert i Tot , Jedna iz Osijeka, Wise Grus iz Daruvara, Bijeli Gusak iz Đakova i požeška destilerija Šimić. Održano je i devet radionica tijekom dva festivalska dana. Nazočio sam četirima: Jungić-Banjalučki čarobnjak crnih vina-vertikala CS-a. Ovaj kraj u Bih je nepoznat široj vinskoj javnosti a Željko Jungić nas je uvjerio da se ondje mogu proizvesti vrhunska crna vina. Probali smo pet CS-a od 2015. (zlato na BWC 2020.) do 2018. Imaju vlastitih 9 hektara a 80% vina se proda na lokalnom i širem bosanskom području. Jungić naglašava da je uzgoj loze počeo još u vrijeme Austro-ugarske, pa zamro da bi se u zadnja dva desetljeća zasadilo dosta novih nasada i sada ondje ima bar pet respektabilnih vinarija. Sva prezentirana vina bila su visoke kvalitete.
U radionici Jasnin ples s graševinom imali smo priliku čuti najznačajniju hrvatsku vinarku Jasnu Antunović i sina Branimira. U radionici smo probali sedam graševina i upoznali široki dijapazon i potencijal graševina među kojima je ona iz 2013.na Decanteru 2020. dobila 95 bodova i platinastu medalju! Vinarija je nove zasade počela raditi 2004. kada se Jasna priključuje svome ocu te su ukupno 6 puta sadili do danas. Vinogradi se nalaze u erdutskom vinogorju na prosječnoj visini od 120 do 17 m.nad.visine. Imaju 7 vlastitih hektara. Moderna vinarija je sagrađena 2009. Sedamdeset posto asortimana je graševina a nagrade su dobijali i za svoj chardonnay. Drugoga dana najveća hrvatska vinska kuća Kutjevo d.d predstavila je svoj brand Koria pod nazivom: Koria- vertikala kutjevačke perjanice u moderiranju Matka Kovačića. Probali smo šest maceriranih bijelih i crnih vina sa već spomenutog položaja. Ta linija je nastala kao izravna želja vlasnika Envera Moralića. Sva vina su bila dorađena, ekspresivna primjerice bijelo iz 2017.sa 13.5% alkohola u kojemu dominiraju note zreloga voća , kruške i jabuke ali i herbalni mirisi uz dodir nekih začina. Ipak meni su bila dojmljivija crna od kojih posebno Koria Cuvee iz 2017. (CS 85% i ostatak pinot crni) sa 14.5% alkohola. Kako smo čuli maceracija je bila tri tjedna nakon čega je vino stavljeno u velike drvene bačve pune dvije godine. Vino karakteriziraju u okusu i mirisu pripadajuće arome crnog bobičastog voća.
I na kraju radionica vinskog znalca Zoltana Gyorffya nekada izdavača časopisa o vinu Pecsi Borozo iz Pečuha, danas profesora na Sveučilištu koji odlično poznaje hrvatski jezik. Radionica pod nazivom "Vrijeme je za Villany Franc" podsjetila me imenom na moju radionicu " Vrijeme je ZA..." koju održavam u Zagrebu već četvrtu godinu. Zoltan pravi vinski čovjek nam je predstavio niz vina s različitih pozicija sa planine iznad Villanyja gdje ondje i u dolini ima sada oko 330 hektara ove značajne mađarske vinske sorte. Primjerice u 17. stoljeću je zabilježeno čak 54 000 hektara trsova u svijetu. Danas je u cijeloj Mađarskoj oko 1450 hektara cabernet franca. Zoltan nam je pokazao mikro lokacije pojedinih vina i doista su se isticala ona na boljim, istaknutim položajima.
Na kraju svi komplimenti domaćinima, vrijednim Osječanima koji su nas smjestili na više lokacija u gradu a ja sam imao sreću biti u malom hotelu Maksimilijan u Tvrđi. To je hotel, samo 15 soba, koji nastoji postići obiteljsku atmosferu među svojim gostima u vrijeme doručka i cijeli dan otvorenoj blagovaonici sa raznovrsnim pićima za osvježenje. Lijepo uređene sobe, vrlo dobar doručak i odlično osoblje su lijepa poputbina nakon tri osječka dana. Tu nadomak, stotinjak metara dalje, je lijepa šetnica uz Dravu koju smo sa zadovoljstvom koristili. Oba dana uspješni after partyji su održani u klubu Oxygene na zadovoljstvo osvajnovaca...Deveti WineOS je završio, živio 10.jubilarni u siječnju 2025!
