Slovenija moja Dežela (2)

Vita i Lotti

Drugi dio reportaže o trodnevnom putu po Sloveniji, najviše po Dolenjskoj, započinjem u Čatežu ob Savi. Nekada popularno stajalište na staroj cesti autoput Bratstva i jedinstva i još i danas popularnom kupalištu Čateške toplice. Naš cilj, Ljiljanin i moj, je bio upoznati turističku ponudu a ovdje prednjači obitelj Les koja ima ima hotel s tri zvjezdice, veliki restoran i vilu u Žejnu u Krškoj vasi.

Kroz dva dana, noćili smo u spomenutom hotelu, upoznali smo trićerke Lesovih Taru , Vitu i Lotti koje imaju svoje uloge u vođenju hotela i restorana. Mama Barbara je sa suprugom Francom bila na kraćem odmoru na moru a sa njima i mlađa braća Tristan i Jonatan.

Tara Les P.R

Tara ima više dužnosti, najviše na recepciji i promociji hotela što joj po njezinim riječima najviše odgovara. Vozila nas je do njihove vile u Žejnom koja je u sadašnjem obliku obnovljena 2015. godina i može biti iznajmljena samo jednoj obitelji ili za team building skupina do dvadeset osoba. U neposrednoj blizini je drveni kozolec koji koristi samo obitelj. Uokolo je puno voćaka, najviše oraha. Pravo mjesto za odmor u prirodi. Sobe u Lesu hotelu/ pansionu su vrlo lijepo, moderno uređene i imaju imena po stablima. Tako smo mi spavali u orahu i hrastu. Duhovito i efektno.

Restoran nudi veliku ponudu jela od hladnih i toplih predjela, pizza do ozbiljnije ponude mesa. Ručak smo otvorili sa čašama Srebrne penine iz G.Radgone 2022. Naš degustacijski menu, koji nam je organizirala Lotti, započeo je sa govejom i gobovom juhom (goveđa i juha od gljiva), slijedili su čvarci na krumpiru sa bučinim umakom. Toplo predjelo su bile tople papričine šurlice sa pikantnim komadima kobasice iz proizvodnje Tršinar sa dodatkom čipsa od čebule (crveni luk) i parmezana.

Slijedila su teleća jetrica pripremljena na dva načina: u saftu na venecijanski način dolce e garbo, mada manje kisela, sa kuhabnim krumpirom i pohana sa više dodataka. Bili smo ponuđeni i sa divljači, meso srne i jelena, u saftu sa ukusnim prilogom a za kraj toga jela Lotti nam je donijela orehovec kao digestive koji će uravnotežiti toliku količinu jela. Pili smo Kunejev Levine cuvee prestige u kojoj merlot prevladava sa oko 70% i 30% modre frankinje. Odlično izbalansirano. Uz jetrica se odlično uparila Kozinčeva modra frankinja iz 2022 (intezivan miris suhe šljive trešnje sa notama vanilije, suho lijepo vino sa zaokruženim taninima) sve pohvale našoj domaćici na odabiru.

Pili smo još i mladi Malva(l) 2025 znamenite Movie sa Goriških brda. To je malvazija zlatno žute boje, punoga tijela, elegantna...Osjete se specifične arome sorte jabuke, kamilice, ananasa ali i meda i vanilije. Sjajno vino na završetku mada su sva tri spomenuta vrhunske kategorije i pomno odabrana uz jela. Jasno, nije izostali ni deserti panacota od jabuke (sa primjesama cimeta, limuna i soka od jabuke) te voćni crumble (mrvičasti kolač, drobljenac) od oraha u karameli.

Gospođica Lotti je sjajno predstavila gastronomiju restorana i obavijestila nas da je svibanj mjesec promotivne kuhinje sa tjesteninama u kolutu parmezana. Također će se održavat Cooking show a manifestacija pod imenom LESTENINE okusi naše družine se održavaju četvrtkom i petkom od 18 do 22 sata...

Debeluh je jedan od najboljih slovenskih restorana a svakako najbolji sa svojom fine dining ponudom u Dolenjskoj. Restoran je počeo sa radom prije 22 godine kao jednostavna gostilna ali već i tada sa osobnim pečatom u pripremi i odabiru hrane gospodina Jure Tomiča, koji i danas vodi ovaj restoran sa priznanjima/ oznakama Michelinovih i Gault&Millau pločicama. Nažalost toga utorka Tomič je bio u inozemstvu pa se nismo uspjeli vidjrti nakon 7-godišnje pauze ali nas je odličan, umjeren i diskretan konobar Janko primio i uslužio na najbolji način. I ovdje moram nabrojiti sjajno dizajnirana , ukusna i katkada jela neobičnih kombinacija.

Uobičajeni pozdrav iz kuhinje ovaj puta je bilo poširano jaje, sa zelenim šparglima (šparogama), djelić krškopoljske svinje i mladi sir. Prvo jelo je bio goveđi tatar u obliku ćevapa, dimljen na žaru, čips od ajvara, majoneza od janapeno papričica. Ukiseljeni crveni luk na kajmaku dok su na tataru bile i sjemenke gorušice. Prvo vino nje bio Pinot gris Tilia 2025 sa 13% alkohola iz Vipavske doline. Slijedila jesa drugim jelom Albiana 2021 13% sa parcele Alto. Vino je mješavina od 60% zelenog silvanca, te po 20% chardonnaya i laškog rizlinga.

Drugo fine dining jelo su bili Tortelini punjeni mladim kozjim sirom, u mlijeku u kojemu se kuhala janjetina. Prilog espuma od sijena i sušenih vrganja. Vinski praćeno Constatinijem Muse Gold cuvee (chardonnaya, sauvignona i sauvignona vert)

Gašpar Tomič šef kuhinje na je zatim priredio smrčke na tavi sa poširanim jajetom, hrskavim krumpirom i espumom od smrčkove kreme. Tu je gospod Janko preporučio i donio čaše Keltisova crnog cuvee- a iz 2017. 13% ( cabernet sauvignon i merlot). U Brežicama ti dana nismo mogli bez svinjetine tako da je četvrto jelo bila pečena mlada prašiščja potrbušina sa bijelim šparogama, glaziranim mrkvicama, pire od radiča sa zelenim uljem od peršuna.

Uz završne deserte Maslac, med i mlijeko kombiniraju se tako da je sladoled od maslaca, krema/espuma je od mlijeka , čips također i cvjetni prah a na rolici od kondenziranog mlijeka je gel od meda. Uz ovakvu slatku bombu odlično se uklopio Prusov Renski rizling iz 2023. sa 12.5% alkohola.

Ošteriju Debeluh svakako treba posjetiti sa vremena na vrijeme a uz logično najveći broj domaćega stanovništva odmah slijede Zagrepčani. Rekao bih da spomenuta priznanja sa početka teksta nisu slučajno stigla u Brežice kod Debeluha.

Bilo je još toliko vremena da individualno posjetim znamenitu Keltis u Bizeljskom gdje su me dočekali otac Mario i sin Miha koji sve više ulazi u tajne biodinamike, odnosno ekološke proizvodnje po čemu je ova jedinstvena vinarija poznata već desetljećima. I mda sam ondje bio već dva puta treba dobro vijugati i odvajati se na raskršćima da bi se stiglo na prekrasni proplanak Kelharovih na Vrhovnicu 5a. U ugodni razgovor o vinima i koječemu drugom krenuli smo sa Pjenušcem Mario natur iz 2024. sastavljen od 85% chardonnaya i 15% plaveca rumenog. Vrlo lijepo pjenušavo vino koje traži čašu još. Ako mi je pjenušac bio vrlo dobar , a jest, onda je vino Žan (osnovno vino kuće) nazvano po Marijevom ocu sastavljeno od muškat ottonela, traminca, laškog rizlinga i malo plaveca žutog i kraljevine ocjene više od odličan! sa 11.5% alkohola pola je macerirano a pola prešano (bez sumpora). Suho, lagano vino koje se može piti u svakoj prilici. Mada je Mario i prije minimalno koristio zaštitu posljednjih 15 godina je u kontroliranoj Demeter metodi pod ingerencijom Maribora. Probao sam i Riesling iz 2023 sa 12% alkohola čiji sam ljubitelj i nije me razočarao. Dapače. Kelhar se prisjeća da su njegova prva dva vina bila rizling i chardonnay.

Miha i Mario Kelhar

Vinarija Keltis danas ima 5 hektara vinograda ali i 4 ha voćnjaka i 2.5 ha pašnjaka. U kupno je to na vinogradarskom dijelu 25 000 trsova - oko 4000 chardonaya, muškata žutog i otonella i 6000 loza pinota crnog, svivog pinota, merlota, CS-a, rizlinga i manje količine žutog plaveca, kraljevine.... I dalje sade plavec žuti koji bitno karakterizira njihove cuvee uključujući cviček kojega nemaju puno. Ali ga svi vinari bizelskoga i brežičkoga kraja imaju. Vinarija dobro izvozi na strana tržišta: danska, nizozemska, Poljska, , Njemačka, Austrija a vina se dobro prodaju i u Sloveniji. Odlazim od Kelharovih sa uvjerenjem da će sin Miha jednoga dana dostojno naslijediti velikoga slovenskoga vinara Marija Kelhara.

I to bi bilo to od malog dijela Slovenije moje Dežele u nepuna tri dana. Jedva čekam odlazak preko "meje" u spomenute bliske mi krajeve da ponovim stare lekcije a uvijek se nauči nešto novo...kaj ne?