Slovenija - moja Dežela

Pogled sa Staroga grada

Možda će vas iznenaditi ovakav naslov. Ali ja, Hrvat, zaista volim ovu lijepu zemljopisnu, kulturnu i bogatom poviješću obilježenu zemlju. Slovenija je udaljena nepunih 30-etak kilometara od centra grada u kojemu živim, Zagreba. Na desetine puta sam znatiželjno, turistički posjećivao različite

dijelove Štajersku. Dolenjsku, zapadni dio sa Goriškim brdima i centralne dijelove južno od Ljubljane. Po prirodi stvari, ali ne samo zbog toga, najviše puta sam posjetio granična područja s Hrvatskom - Bizeljsko, Ormož, Ljutomer, Metliku i jasno Brežice. O Brežicama ću pisati u dva nastavka a najprije odlazim do Ljubljane zajedno sa svojom kolegicom novinarkom E-stvarnosti Ljiljanom Stojanović, takav je i bio itinerer. Autoputom od Bregane do glavnoga grada treba otprilike sat vremena vožnje. 27.4 u ponedjeljak bio je praznik u Sloveniji (Dan otpora proti okupatorju), neradni dan. Zato je centralni dio grada Tromostovje, Prešernov trg, Gradska vijećnica, Centralna tržnica i perimetar od par stotina metara u središtu bio pun stranih gostiju kao što smo bili i mi.

Spomenik France Prešerenu

Da li je Ljubljana "ljubljena" ili premetaljkom nastala od imena lika iz staroslavenske mitologije Laburusa ili iz latinskog naziva aluviana (nabujala rijeka) još nije definitivno otkriveno, vjerojatno ni neće, ali ja navijam da je ona "ljubljena". Tako sam je i doživio za tih 5-6 sati boravka u centru. Inače, rimska Emona je osnovana 15.godine poslije Krista a kao često upotrebljavani njemački naziv Laibach prvi puta sa spominje 1144. god. Katedralna crkva sv.Nikolaja koju smo razgledali sagrađena je dijelom u 13. stoljeću a današnji oblik i unutrašnje uređenje je iz vremena baroka od 1701. do 1706.godine.

Ljubljanica i turistički brod

Ponovno naglašavam brojne strane turiste koji su bili svugdje oko nas, Ljubljančani su otišli izvan grada, pa tako i na Starom gradu na koji smo došli različitim putevima. Ljiljana pješke za pola sata a ja vrlo lijepom uspinjačom u par minuta. Stara tvrđava ima cijeli niz vrlo lijepo uređenih prostora: Povijesni muzej, galerija, Gradska kavana sa kolačima i caffe sa vinima na čaše. Jasno i izvanredno zanimljiv pogled na grad te u daljinu sve do Alpa. Da parafraziram njihov nekadašnji turistički slogan "Sa sončne strane Alp".

Steak od krškopoljske svinje

Slijedio je povratak prema Hrvatskoj ali samo do omiljene pivnice "Reset" koja je radila mada je bio praznik, naša Martina Zlobko je upravo završila smjenu ali smo bili ljubazno posluženi od konobara. Ponovno se oduševili hranom i izborom piva. Ovaj puta uzeli smo T-bone steak Krškopoljske svinje sa sezonskom salatom i maslacem i pizzu sa šparglama (šparogama) sirom i pršutom. Odlično je "legla"extra robustna piva.

"Pri Martinovih" je seosko gospodarstvo u Globočici/ Krška Vas u kojemu smo prespavali prvoga dana.

Tomšeovi su srdačna obitelj kod kojih sam zadnji put bio 2019.godine. U međuvremenu je gospodarstvo koje ima smještaj za 23 osobe u više soba dobilo i bazen uz zabavna igrališta za djecu a na najvišem vrhu jednoga vinograda napravio je lijepu drvenu kućukoja u tri sobe može primiti desetak osoba. I ono najvažnije djeca Ana, Martin i Juraj Milene i Franca Tomše-a su uključena u poslove na imanju. Ana je enologinja i zajedno sa bratom Martinom bitno pomaže ocu da bi ova dobra vinska kuća, koja je tradicionalno imala lijepe sauvignone blanc, modru frankinju, cvičeka ili rajnski rizling posljednjih godina počela saditi piwi sorte.

Vrhunsko vino od piwi sorti

O cvičeku / cvičku smo posebno dugo razgovarali jer je to pravo slovensko nacionalno vino,

jedinstveno po kupaži u kojoj su crvene i bijele sorte sa jedva 10% alkohola, ali vrlo popularno i traženo.. Po svim karakteristikama a ja najviše sudim po kupaži Karaktera ova mješavina piwi sorti je postigla najviši standard. Primjerice, bliski Solaris nastao je križanjem više sorti ( rizling, pinot sivi, muscat ottonel) u Freiburgu 1975.godine. Tomše mi je dao i više detalja ali ih nisam sve zapisao.

Milena i Franc Tomše

Dobri, ženski, duh kuće je gospođa Milena koja brine o kuhinji i o sobama koje su tijekom godine dobro popunjene. Na kmetiji se gosti mogu uključiti u svakodnevne radove oko stoke ako to žele. Važno je naglasiti da oni svoje vinograde na nadmorskoj visini od 250 do 370 metara ekološki tretiraju a u tu priču se odlično uklapaju piwi sorte. Kao vinarija dobijali su brojne nagrade na loklalnim smotrama vina a moja ocjena nakon ispijenih sauvignona, Karaktera i još bar dvije sorte je da ekipa Tomšeovih radi odličan posao. Na imanju koje postoji preko 250 godina, imaju natpis iz 1798 na glavnoj zgradi, i danas uzgajaju desetak krava i bika, svinje, ovce, kokoši za sezonska klanja i drugu perad. Posebna gastronomska priča je doručak - domaći džemovi i marmelade od sezonskoga voća (borovnica, trešnja, jagoda, malina, šljiva), maslac, svježi sir sa susjednog imanja, nareske od nekoliko vrsta kobasica, šunke, čajevi od biljaka ubranih u prirodi i "še marsikaj"

Stotinama godina staro imanje

Tomšeovi uza sav veliki rad tijekom godine ne zaboravljaju da se treba odmoriti , najčešće na Jadranu a Franc sa svojom vinskom družinom odlazi na svjetske vinske destinacije, ne samo u Europu. Bio je u Južnoafričkoj Republici i Novom Zelandu između ostalih. Posebno ga je oduševio novozelandski Marlborough (25000 hektara vinograda) kao vinskog znalca i "proizvajalca vina". Opraštamo se sa ljubaznim domaćinima i odlazimo u Čatež ob Savi. O Čatežu, restoranu Debeluh i Keltisovim vinima u drugome dijelu za koji dan..

.

Pri Martinovih

Krave na slobodnoj ispaši