Prije desetak godina vodio sam svoje kolege novinare na početne izložbe koje su se održavale u trgovačkom centru u središtu Osijeka. Bili su to počeci pod vodstvom Vinka Ručevića i od tada do danas WineOS, osmi po redu, je prošao veliki, poučni put i već sa samo osam godina je uspješno maturirao - piše naš kolega Vjekoslav Madunić.
Kako napreduje prognoziram mu završetak fakulteta za dvije godine a onda sve kako slijedi sa visokim školovanjem i titulama. Vinku se u organizaciji pridružio uspješni dvojac vinoznalaca (moja kovanica op.ur) Boris Ocić i Željko Garmaz. Nigdje u Hrvatskoj nećete naći tako jaki vinski trijumvirat, koji se međusobno ne svađa! Nevjerojatno, kao da nisu iz Hrvatske Bože mi prosti...
A kada je tome tako onda je dvodnevni festival vina, delicija i ugodnog življenja (koji je od njih smislio ovo zadnje?) prošao u ugodi, veselju i sa pogledom u budućnost: "Kad će opet?". Nažalost tek za godinu dana. Slavonci su se pokazali u najboljem svijetlu, publika grada je prihvatila svoj vinski festival te po prodanim ulaznicama i broju ljudi koji su se po definiciji nalazili ondje kroz dva dana u sportskoj dvorani Gradskog vrta se kretalo oko 3500 osoba. Izlagalo je 115 proizvođača vina, žestokih pića, slastica i suhomesnatih proizvoda. Ja sam se kretao u trokutu nekoliko desetaka vinarija, proizvoda od crne svinje mangulice i radionica na katu. Pravi bermudski trokut s time da sam ja sebe ipak pronalazio oko 21 sata kada je završavao taj užitak. Kad smo kod vremena od 15 do 21 sata, apsolutna podrška takvoj satnici koja omogućava ručak kod kuće i lijepih šest sati hedonizma kada još nije kasno otići u neki od odličnih osječkih lokala kao što smo mi poštovali odluku da after bude u Pepermintu. Pogođeno.
Osječki festival vina i ugodnog življenja, Foto: Denis Despot/ustupljena fotografija
Posjetitelji u Gradskom vrtu, Foto: Vjekoslav Madunić/osobna arhiva
A kako je bilo na samom sajmu. Tako da sam nakon ozbiljne odluke da ću natočeno vino u čaši pola popiti a pola proliti da preživim već na prvom koraku morao odustati. Zašto? Zato jer je na prvom štandu desno kod ulaza u dvoranu bio Ivo Enjingi. I sad sam zamislite da sam mu počeo tu priču sa probom pa odljevanjem- Hrnjevac ja više u životu ne bi vidio. Jednom me je vidio u Zagrebu kako radim gemišt sa njegovim vinom i ono što je uslijedilo bila mi je škola za sav život. E, tako... a bilo je tu u dvorani osam njegovih vina, simbolički koliko i festivala, jedno bolje od drugog a završni cresendo je bio sa Venjem iz 2009, 05 i 2003!godine. Da su bila samo njegova vina isplatilo se doći u slavonsku metropolu. Međutim bili su ondje svi najvažniji Slavonci i njihove graševine, Nuić iz hercegovačkoga krša sa trnjakom, Maurer i Deurić iz susjedne Vojvodine, cijela kutjevačka prva postava, Pelješac itd. jednostavno ih je nemoguće sve nabrojiti. Posebno mjesto i pažnju zaslužuju radionice pod dirigentskom palicom Željka Garmaza. Nabrojit ću ih 4-5 od ukupno 8 pa sami procijenite: Sve Kozlovićeve malvazije, Umčani (Gašpar) - maleno selo vinskih remek djela, Maurer i kadarka- od gravitacije i rock*n rolla do vinograda iz 1880. i završno -Zašto je Nuićev trnjak najbolji hercegovački crnjak? Kolega Garmaz koji je do sada napisao nekoliko knjiga o vinu ali i putopise o svojim boravcima u Africi: "Naš čoek u Africi"i "U Africi nije sve crno" na izniman garmazovski način (pun znanja!) vodi vinske radionice. Duhovit, zadnjega dana na značajnoj radionici o trnjaku nije prestajao sa erotskim metaforama koje su odlično zaokružile priču o ovom hercegovačkom oprašivaču koji će po svemu sudeći postati prva i najjača crna sorta toga kraja. A tu posebne zasluge ima Josip Nuić koji je prvi prepoznao potencijal sorte i već sa vinom iz 2012. osvojio srca vinoljubaca i dobio značajna priznanja. U radionici je sudjelovao enolog vinarije Ivo Marinović. Završna radionica prvoga dana bila je posvećena Dariju Gašparu izuzetnom vinru iz Umčana kraj Vrgorca. Meni je posebno drago da je kazao kako u budućnosti neće više inzistirati na svjetskim sortama, premda je Vergolas podjednaka kupaža merlota i CS-a doživjela sva priznanja. Razlog je okretanje isključivo sortama vrgoračkog kraja i šire -od crnih plavka, vranac i trnjak i neukrotiva bijela zlatarica, da bi sa njima postigao najbolje što te loze mogu dati. Petica za hrabrost, upornost, odlučnost a o stručnoj rječitosti ovoga mladog čovjeka nemam dovoljno teksta...
Idemo još jednom u dvoranu gdje Boris Ocić predsjednik Organizacijskog odbora sajma i predsjednik udruge Dekanter razgovara sa ljudima iz vinske branše ali i glumcima Areta Čurković, Aljoša Čepl...samo mali dio koji sam uspio vidjeti. Tu je i Cooking show u kojem su svoje umijeće demonstrirali gastronomski edukator iz Splita Željko Neven Bremec, Saša Vojnović iz hotela Lug te Nebojša Rajković iz restorana Čingi Lingi čarda na radost mnogobrojne publike koja je sve degustirala.
Osječki festival/sajam sa već spominjanim imenicama i pridjevima je postalo ozbiljno vinsko događanje u rangu etabliranih i starijih festivala Vinistra i Vinocom Zagreb te nešto mlađe Vinartove Laube. Samo naprijed tri tenora (Ručević, Ocić, Garmaz)i njihovi suradnici uz veliku podršku svoje Županije, grada i turističkih zajednica sa sjedištem u Osijeku. Vrijeme nas je poslužilo pa je i šetnja uzduž Drave, uvijek ima malo vjetra, Tvrđom i dijelovima Retfale ponovno potvrdila koliko je lijep opvaj grad. Sve pohvale i iznimno ljubaznom osoblju hotela "Central". Jest star ali ima dušu...