Prošloga tjedna sam bio u društvu prijateljice Tatjane u trešnjevačkom ribljem restoranu Bonaca. To je restoran koji tradiciju morskih plodova, sa različitim vlasnicima, održava nekoliko posljednjih desetljeća. Tri godine u restoranu a od prošle vlasnik je Nikola Bogdan doktor medicine koji je cijeloga života imao afinitet prema ugostiteljstvu. Pričao mi je o mnogobrojnim posjetama restoranima u inozemstvu i ovdje gdje je nastojao steći iskustvo očima i ustima gosta da bi sada najbolje primijenio u svom restoranu. Bonaca je sada lijepo, ukusno uređeno mjesto sa brojnim likovnim djelima na zidovima i uokvirenim starinskim fotografijama šibenskoga kraja. Restoran u gornjem dijelu može primiti 35-ero gostiju, u donjemu ima mjesta za još 20 a na terasi kad počne sezona može se smjestiti još dvadeset posjetitelja. Gotovo dva sata smo razgovarali o ugostiteljskim temama uz zorno predočenje hrane koja je dolazila. Bogdan nema dilemu kojemu tipu kuhinje se okrenuti. To su recepti dalmatinskih dobro poučenih baka sa porcijama koje nisu samo obilne već i ukusno priređene. U doba kad u većem dijelu Zagreba jedno jelo u ribljem restoranu košta 40 eura ili približno toliko ovdje ekvivalentno toj cijeni nude tri slijeda u Ribljoj priči: platu morskih plodova, predjela od različitih rižota i tjestenina poput crnog, crvenog i bijelog rižota, kozica sa pljukancima ili domaće ravijole sa ribom. Za glavno jelo nude se filei svježih morskih riba zubatca, brancina,mola sa prilozima...
i mi smo imali priliku probati taj slijed. Na hladnoj plati morskih plodova bilo je mjesta za carpaccija od sabljarke i tune, marinirane inćune, hobotnicu, paštetu od tune...Sve u dovoljnoj količini i ukusno. Za predjela smo odabrali -kozice sa pljukancima na crveno i crni rižoto od sipe. Osobno preferiram rižota pa je ovaj sa svježom sipom i rižom al dente bio baš po mom ukusu. Prije glavnog jela kada smo bili već dobro zasićeni i tražili samo jednu porciju filea (dva komada) brancina sa blitvom na stol je uz do tada aktualni robusni pošip "Todor" 2022 Željka Tomića stigao i onaj svježiji i laganiji sa Starogradskog polja Ive Milatića.
Oba su dobra ali je meni Todor pravo otkriće i siguran sam da će u idućim godinama ta vinarija koja je izašla na tržište 2021. dati još mnoga dobra vina. Osim pošipa buteljiraju i plavac mali. Vraćam se na obilnu porciju brancina, ipak su stigle dvije, dobre teksture i što je najvažnije svježe ribe.
Ponavljam, za spomenutu cijenu drugdje bi stalo jedno i pol jelo a ne tri. Međutim Bogdan ne misli mijenjati pravac kojim je krenuo: "Ljudi se moraju najesti dobre, ukusno pripravljene spize što je opozitno modernim trendovima više slijedova malih zalogaja".
Ja bih rekao neka cvijeta što više cvjetova u odabiru količine i načina obrade hrane. Meni je način Bonace blizak. Za potvrdu razmišljanja puno a dobro stigla su dva nepredviđena deserta: klasična Dalmatinska rožata i pijane smokve koja su nas oduševila. Proces pripreme rožate je naširoko poznat a za smokve smo saznali da se kuhaju u teraninu sa začinima muškatni oraščić, cimet , limunov sok a na kraju se dodaje mascarpone. Za prste lizati, uvjerite se sami. Inače je ponuda deserata široka i osim dva spomenuta slatkiša nude i tiramisu, panacotu, štrudle, cheesecake, tortu Monte, palačinke, fritule..
.Prava slastičarnica. Razgovarali smo kroz to vrijeme o vrstama kuhinje i okusima, primjerice o umamiju koji su otkrili Azijati ali smo svi zapravo znali za taj okus samo ga nismo imenovali. Koja je uloga natrijevog glutamata i kako tj. koliko dugo pripremati skradinski rižoto itd. Treba naglasiti da se ovdje mogu dobiti i jela od mesa odležani ramstek ili biftek uz drugu klasičnu ponudu šnicli. Vlasnik mi je obećao prvom prilikom probati redom poparu, brudet ili gregadu...Držim ga za riječ.
Ugodnoj atmosferi pridonijela je i konobarska ekipa, bili su na kraju i početku druge smjene, pa redom spominjem Ivu, Teu, Josipa i Antoniju kao spretne ljude koji znaju svoj posao. Bonaca je odličan izbor u kategoriji value for money.. Provjerite...
