Piše i foto: Vjekoslav Madunić
26.09 2020
Prizor sa Drave
U okviru projekta zelene staze Dunava i Drave naš kolega Vjekoslav Madunić prošao je stazom Porić koja u cijelosti ima oko 12 kilometara. Sedamdesetak šetača i dvadesetak biciklista prošlo je jednu trećinu, dakle 4 kilometra.
"Domaćin nas je upoznao s činjenicom da je Staza rađena više od pola godine i da su za to vrijeme porušili oko 50 kubika drva, ali i zasadili oko 500 stabala da bi nadoknadili štetu. Staza ide otvorenim dijelom i dotiče 11 vinograda, zatim šumom i naravno obalom Dunava. Na početku ima i nekoliko jačih uspona, ali nije teška i mogu je koristiti ljudi više generacija s prosječnom kondicijom. Staza je dobro markirana s označenim punktovima i poučnim tablama. U tome dijelu na potezu Aljmaš planine nalazi se vila Katarina vlasnika Domagoja Škobića u kojoj osim noćenja nude za iznajmiti bicikle, kajake, glisere i sve popularnije kvadove. Također može se poći u organizirano pecanje i lov. Završetak staze je u Erdutu između erdutske vinarije i OPG-a Stari dud gdje su svi sudionici na kraju šetnje/vožnje imali ručak.
Staza Porić
Staza Porić je unaprijedila turističku ponudu ovoga kraja a to će se vidjeti i u godinama koje dolaze jer tu dolazi sve više turista a za njih iz godine u godinu rastu smještajni kapaciteti. Tako će vinar Brzica kod koga smo također bili do sredine iduće godine u ponudi imati ukupno 45 ležajeva. A kada ga već spominjem treba istaći da on na tom predjelu ima najljepši pogled na Dunav na visini od oko 80 metara. Brzica se posljednjih desetak godina vrlo uspješno bavi vinogradarstvom i vinarstvom. Ukupna godišnja proizvodnja je oko 60.000 butelja, litreno ne prodaje, u kojoj brojci su dvije trećine crne sorte: vranac, cabernet sauvignon i merlot, a ostalo su dvije iznimno dobre bijele sorte - graševina i chardonnay. Ondje smo brzinski probali, tjeralo nas vrijeme, graševinu 2019, chardonnay 2019 , cabernet sauvignon, merlot i crni cuvee (CS, merlot i vranac) iz 2012. Ivo Brzica naglašava da sva njegova vina imaju lot broj koji označava datum punjenja i godište te se tako može dobro uspoređivati berbe i godišta. Nažalost sa velikom većinom vinara u Hrvatskoj to nije slučaj i zato apelira na kolege da to postane transparentan doprinos našoj vinskoj kulturi. Brzica ne filtrira svoja crna vina nego ona izravno iz bačve ulaze u butelje. Na kraju treba ga pohvaliti i zbog iznimne gostoljubivosti jer je njegova vinarija posljednja postaja bilo da je riječ o Winosu (osječkom festivalu vina) ili čestim glumačkim gostovanjima u ovom kraju.
Ivo Brzica vinar iz Erduta
Prije dolaska u tu vinariju bili smo u mladoj vinariji koja je počela ozbiljnu proizvodnju prije tri godine. To je MAGISTRA, a kako nas je izvijestio mladi Hrvoje Pavić, ime su dali upravo tako jer su majka, otac, sestra i on svi prosvjetari! Pa neka sad netko kaže da ne ide našim učiteljima i profesorima. Ali nije bavljenje ovom strukom samo zabava i užitak, naprotiv to dolazi tek na kraju, a oni su toga svjesni. Zasad imaju 1.7 hektara vinograda, ali ih stalno proširuju kupujući ili sadeći. Plan im je doći do 6 hektara. Tu gdje imaju kušaonicu, također s pogledom na Dunav sa 60 metara visine, Taj posjed je imao legendarni erdutski vinar i podrumar Božidar Purković (koji je spasio erdutski podrum za okupacije devedesetih), a sada ga Pavići namjeravaju obnoviti uključujući i smještaj. Tamo smo redom probali rose od pinota crnog ostatak šećera 6 grama, graševinu sa ostatkom šećera od 15 grama (nekima je to bilo neuobičajeno i neprihvatljivo), zatim muškat žuti ostatak šećera 11 grama i na kraju MUGER (kupaža muškata i graševine). Očigledno su se, bar u ovoj fazi, opredijelili za slađa vina. O njima brine poznata enologinja Melita Rumbak.
Ekološko edukativna staza
Krajem drugoga dana održano je 6. Državno prvenstvo u spravljanju čobanca pod pokroviteljstvom grada Belišća i Županije. Ove godine, iznimno, na gradskom bazenu jer je uobičajeno mjesto centralni gradski trg dr Ante Starčevića. Bilo je i manje ekipa nego li prošle godine, tridesetak, zbog poznatih razloga. U ugodnoj atmosferi i programu koji je vodio Branko Uvodić najboljom se pokazala ekipa lovaca iz lovačkog društva Vepar iz Belišća pod vodstvom Damira Đakovca. Slavonci se znaju zabavljati, tome smo ponovno svjedočili, a ja sam se trudio kolegama donijeti po tanjur različitih čobanaca da bismo možda prepoznali budućega pobjednika. Promatrao sam i vrlo ozbiljnu komisiju, zbroj godina njih troje se približavo brojci 230. Zasluge za dobru organizaciju idu i Janji Čeliković i njezinoj ekipi mlađih djelatnika koji će dogodine morati sami organizirati 7. manifestaciju jer Janja ove godine odlazi u mirovinu. Sretno Janjo!
Kuhanje čobanca na tronošcu u Belišću
U neposrednoj blizini Drave sagrađen je hostel kapaciteta 16 ležajeva. Odatle počinje poučna pješačka staza dužine 2650 metara i zasada završava kod gradskog kupališta Dravsko pristanište gdje u ljetnim mjesecima pristaju turistički brodovi. Staza je ugodna za hodanje, hodalo nas je desetak, a ja nisam odolio da se na završetku ne okupam u Dravi. Ovaj objekat i staza u kombinaciji ponude bicikala i kajaka sigurno će biti glavni belišćanski turistički aduti. Inače, Belišće je najmlađi hrvatski grad povijesno gledano. Ovdje su tek 1884 zakopani temelji pod vodstvom Mađara Viktora Gutmanna koji je došao iz Velike Kanjiže. Naravno, riječ je bila o početku eksploatacije drvene građe na području Belišća. Taj gradić je oduvijek bio industrijski i u najbolje doba imao je 5000 stanovnika i 5600 radnika. Tu su nastajala i prva radnička i činovnička naselja sa sportskim terenima, čitaonicama, kinima itd, jer su te klase bile odvojene.
Narodne nošnje na Sportskom centru u Belišću
Sve nas je razgalio posjet OPG-u APA u selu Bocanjevcima gdje smo ručali i zadržali se nekoliko sati. Vlasnik Igor Mihaljević i njegova obitelj priredili su nam jela i pića za pamćenje. Od vrhunske šljivovice i nekoliko vrsta hladnih predjela do teletine ispod peke, fiša i kolača. U autentičnom ambijentu stare drvene kuće nismo osjećali visokih tridesetak stupnjeva toga dana. Kupili smo i med i još neke proizvode. Na pravom su putu i vjerujem da će uz domaći smještaj na čemu upravo rade imati odlične rezultate.
Na kraju i nakon svih gotovo četverodnevnih dojmova siguran sam da će uz ispravljanje ponekih propusta ili greškica ovo biti zanimljiva turistička destinacija našim i inozemnim gostima. Živi bili pa vidjeli!