Kada sam prvi puta u Splitu prije nekoliko godina čuo za vinariju, prvo što sam pomislio je što radi taj Skandinavac kod nas? Međutim u razgovoru za štandom kušajući dobra bijela i crna vina razjasnila mi se ta sintagma nastala spojem imena otoka Visa i drugim engleskim dijelom lander (sletač, onaj koji slijeće). Još jasnije postaje kada na stranici vinarije pročitamo priču iz Drugog svjetskoga rata kada su engleski vojnici (koji su doplovili ali ih je dio i sletio avionom na improvizirani aerodrom u Velom polju-landeri) sa domaćim stanovništvom mijenjali hranu za vino. Netko je napisao plavac za hranu a vino za život.. Tako je i Dida Jure ušao u tu robno robnu razmjenu sa bocunima vina. Trebalo je preživjeti u to doba rata i gladi a njegova žena Franka je kao i sve žene, a pogotovo u to doba, držala tri kantuna kuće. Zato je vinarija osnovana 2011. svojevrsna posveta Vojkovića svojim voljenim precima-noni i didu.
Vinova loza se uzgaja i obrađuje na položajima Vošćica, Milna, Ljubišća i Tihobraće koja su najvećim dijelom pjeskovita dok kod posljednjega prevladava sitni kamen.Vinogradi se obrađuju na tradicionalan način, bez upotrebe mineralnih gnojiva i sintetičkih pesticida. Ručna berba grožđa a vina se rade i čuvaju po najsuvremenijim metodama.
U utorak je u restoranu Bon Appetit uz veliku pomoć direktorice Marine Vojković i njezine restoranske ekipe predstavljena vinarija sa svim najjačim atributima.
Nazočili su direktor vinarije Franka Vis d.o.o Marko Vojković, enolog Robert Brkić, PR vinarije Sanda Vojković i samozatajni prodavač iliti saler Saša Zec. Bila je to prilika da se upoznamo sa dva pjenušca i još šest mirnih vina. Sa pjenušcem Viška bonda u kojemu dominira kuč uz manji dodatak vugave 12% alkohola, 5 grama neprovrelog šećera i 6 grama kiseline po riječima Roberta Brkića htjeli su razbiti dva pogrešna mita. Prvi da je kuč nedovoljno dobra sorta i drugi da se na jugu, u Dalmaciji, ne može proizvesti dobar pjenušac. Nakon kušanja mogu reći da je bio u pravu i da se od jako rodnog kuča sa smanjenom količinom na trsu (oko 1 kilograma) može postići niži alkohol i lijepa kiselina. Primijenjen je postupak kriomaceracije. Macerirano grožđe su držali u rostfraju 5-6 sati na niskoj temperaturi a zatim se miješalo na finom talogu u tanku i drvu više mjeseci. Dobijen je skladan bijeli pjenušac koji mi se za nijansu više svidio od drugoga rosea Komiška bonda, također sa pretežnim udjelom kuča malo plavca maloga 12%alkohola, 10 grama neprovrelog šećera i 6 grama kiseline. Tako se i Vislander pridružio velikom broju vinarija u Hrvatskoj koje su zaokružile ponudu vina sa lokalnim ili svjetskim sortama te pjenušcem. Pogotovo je značajno da su se pridružili malom broju proizvođača čarobnih balončića koji perlaju na području Dalmacije. Uspješno.
Slijedio je Cuvee 2021.također u kombinaciji 90% kuča i 10% plavca. Ugodno,lagano vino (11.5%alkohola) sa okusom i mirisom jezgričavog voća. Slijedile su dvije Bugave. Prva nam je pokazala sve sortne karakteristike sa položaja Dračevo polje. Suho vino sa visokim alkoholom 14.5% ,mednih nota a na mene je ostavilo najbolji dojam među bijelima.
Za Bugava antique 2021. grožđe je tri dana macerirano, upotrebljeni su fini kvasci a dio je odležao osim u rostfraju i u drvu u 500 litarskim bačvama slavonskog hrasta. Vinarija kombinira domaći i francuski hrast. Slijedio je Rose od plavca malog izrazito svijetle ružićaste boje. Osjetila se svježina i voćnost a grožđe dolazi sa položaja Vošćica gdje su na tlu pomiješani pijesak i kamen. Sa 12% alkohola elegantno, pitko i favorit ženskoga dijela publike.
A tada je došao red na plavce najprije onoga iz Milne gdje imaju i Grand cru položaj a zatim sa područja Tihobrače. Plavac mali 2019 iz Milne je vino koje me najviše privuklo a mislim da u tome nisam bio usamljem. Ja volim reći kada je u plavcu sve usklađeno (što nije nimalo lako) da imam osjećaj da pijem mlijeko...Onaj iz Tihobraća također berba 2019. na zasadima loze iz 1998. je robustniji, jačega tijela na ravnim kamenim terenima. Upravo je on dobio srebrnu medalju na Decanteru sa 90 bodova. Inače, berbe iz 2015. i 16. i kasnije sa oba područja su dobile više bronci na Decanteru. Ambicija Marka Vojkovića je dobiti zlato, odnosno toliko dotjerati plavac mali da će komisija, inače nesklona ovoj sorti, biti primorana dati najviše priznanje. Najavljeno nam je da će plavac mali 2020. sa Tihobraća biti do sada najbolje crno vino. Taj trenutak izlaska moramo pričekati minimum godinu dana. Ako to predviđaju oni koji su svaki dan sa Vislanderovim vinima onda vrijedi čekati. Jer ljubav je, pardon vino, najbolje kad se (do)čeka. Popratna hrana je bila izvrsna, svi smo "otkidali" na pršut crne svinje, uživali u komadima viške pogače (kapula i srdela su stalni a sve drugo ide po osobnim preferencijama i godišnjem dobu). Bilo je i slatkiša ili kako bi "doli" rekli slakoga, meni najdraži brašnasti kolačići u obliku slova V posuti šećerom koje sam umakao u gusti plavac. Diš bolje! Eto, uz želju da probam famozni tihobraški plavac u budućnosti konstatiram da se ovoj vinariji smiješi lijepa budućnost. Uloge su podijeljene, stvari posložene i samo da tvornica pod nebom na već spomenutim lokacijama dobro radi, pardon rodi....
