U mjesecu svibnju se u našoj najsjevernijoj županiji Međimurskoj više od pola mjeseca događaju različite vinske manifestacije. Tako će na kraju ovoga tjedna u petak i subotu 24. i 25.5 biti otvoreni podrumi međimurskih vinara. Dan prije Festivala Pušipela (17.-19) održana je vinska radionica "Položaji Međimurja" u vinariji St.Jerome u Štrigovi a za festivalskih dana u Domu kulture moglo se razgledati međunarodnu izložbu karikatura "Vino". Još ranije 3.svibnja otvoren je Gurman tjedan i trajao je do nedjelje 19. Međimurci su se kao obično pobrinuli da svibanj bude u znaku hrane i vina. Vrijedna Udruga vinara "Hortus Croatiae" uz podršku Međimurske županije, TZ Međimurja i općine Štrigova priredila je bogat program kroz tri dana koji je privukao oko 3000 posjetitelja pa smo i mi zadnjega dana krenuli put sjevera.
Na međunarodnom ocjenjivanju vina 8.po redu održanom u restoranu Terbotz na Železnoj Gori šampionsko vino RAJNSKI RIZLING izborna berba 2019. je došlo iz podruma Branimira Jakopića osvojivši velika 93 boda. Za ručkom u restoranu Terbotz imali smo priliku kušati i šampiona i ne manje atraktivni Rizling iz redovite berbe. Čini se da Jakopić postaje pravi majstor upravo za tu sortu popularnu u velikom dijelu Europe (posebno u Njemačkoj , Austriji ali i kod nas i naših susjeda Talijana, Slovenaca, Mađara...).
Šampion kvalitete u kategoriji pjenušavih vina je "Estate selection" (sauvignon blanc) sa 91 bodom vinarije Puklavec Family Wines iz Ormoža. U kategoriji bijelih mirnih vina pobjedio je Chardonnay barrique 2022 sa 89 bodova iz vinarije Cmrečnjak. U kategoriji mirnih vina "Pušipel" šampion kvalitete je Pušipel classic 2023 vinarija Cmrečnjak sa 88 bodova.
U kategoriji crnih mirnih vina šampion je Pinot crni 2019. sa 88 bodova vinarije Preiner iz svetog Urbana. Već nekoliko godina se dodjeljuje nagrada za najbolji sauvignon koja nosi ime legendarnog međimurskog vinara Franje Lebara. Pobjednik je vinarija Žnidarić iz Marije Gorice sa 88 bodova.
Novi izlagački prostor, od prije koje godine, u lijepom Domu kulture ipak je mali u svom pravokutnom obliku. Mislim da bi dogodine pola izlagača vinara moglo biti u dvorani a pola vani u šatoru zbog protoka ljudi i laganijega pristupa pojedinom štandu. Probao sam vina na 15-estak mjesta, po običaju to su uvijek Dvanajščak-Kozol, Horvat, Lovrec, Kocijan, Kunčić, Belović, Novak Boris, Preiner, Cmrečnjak, Tomšić a ove godine ugodno su me iznenadili St.Jerome, Kojter i Knehtl-Medenjak i Kerman...Neke nove manje vinarije su na vidiku a cijela vinska međimursko- štrigovska priča raste. Pušipel je postao brend i vjerujem da će iz godine u godinu rasti a to će zahtijevati veće količine vina jer je najznačajnija i najpopularnija sorta u tom kraju a odmah do nje sauvignon. Zanimljivo je da je u toj kategoriji sauvignona u velikoj konkurenciji pobjedio vinar iz zaprešićkog kraja Željko Žnidarić.
Prije dolaska u centar Štrigove s namjerom smo skrenuli prema Terbotzu moje kolege iz portala vinopedia.hr i ZGexpress.hr Zoran i Mario. Htjeli smo ponovno osvjedočiti se koliko je lijepa terasa restorana a nakon ručka zajedno sa Branimirom krenuli smo u izuzetno lijepo uređeni podrum Terbotza koji u dvije dvorane može primiti oko 70 ljudi. Inače bračni par Nada i Branimir Jakopić već godinama uspješno vode posjećeni restoran a njihovi sinovi najstariji Filip (magistar ekonomije-smjer turizam i ugostiteljstvo u Iki), srednji Martin (pred magisterijem na Agr.fakultetu u Zagrebu) i najmlađi Vinko (Agronomija u Zagrebu -smjer mehanika, još godinu dana) su već u poslovima vinarije i restorana. Priča mi Branimir kako se inicijali JF (Jakopić Filip) njegova pradjeda mogu naći na najstarijim bačvama iz 1905. godine. Godina 1973. je početak ozbiljnijih , većih sadnji kod Jakopićevih. Danas imaju oko 88 000 (14.5 ha) vlastitih trsova koji ovisno o namjeni i sorti daju različite urode ali u prosječno dobroj godini to je oko 11 tona grožđa po hektaru. Naravno, za izbornu berbu kao što je bila ona rajnskog rizlinga 2019. bere se grožđe koje daje puno manje soka i ne može se uspoređivati sa redovitom berbom.
Jakopić u asortimanu ima šest bijelih sorti: raševina, pušipel, sauvignon, rajnski rizling, zeleni silvanac i muškat žuti. Od tri crne sorte- merlot, CS i shiraz radi se cuve a također posljednjih godina i rose. Crna vina su dvije godine u drvenim bačvama (slavonski hrast) većeg opsega od 1000 litara a onda još godinu u rostfraju i bocama prije izlaska na tržište. Po riječima Jakopića svake godine obnavljaju dio najstarijih vinograda koji će onda kroz 2-3 godine dati prvu berbu. U ovom trenutku količinski imaju najviše graševine, zatim sauvignona i pušipela (moslavac, šipon) autentične sorte ovoga kraja. Smatra da su djeca, dvojica su izravno povezana strukom, jako prionuli poslu, da ih veseli a to je ono što svaki otac vinogradar očekuje...Sinovi najavljuju i nove metode u preradi grožđa i tretiranju vinograda (ekološki tretman u dijelu vinograda i biodinamička proizvodnja vina).
Vnarija je posljednjih godina dobila više značajnih nagrada na Decanteru. Graševina 2017. izbor prosušenih bobica je dobila platinu sa čak 96 bodova i bila je u top 10 slatkih vina na natjecanju. Pušipel Prestige 2018. također izbor bobica dobio je 95 bodova i zlato.
Prošle 2023.godine ovogodišnji šampion u Međimurju Rajnki rizling 2019. je osvojio zlato sa 95 bodova. Naravno, ovo je samo mali dio najvećih priznanja što ih je vinarija dobila tijekom godina. Jakopić je istaknuo sve veće troškove u tretiranju vinograda a inox je primjerice u zadnje tri godine poskupio čak šest puta. Sve se to odražava na krajnju cijenu butelje u dućanu ili na kućnom pragu. Do pojave korone vinarija je imala izvoz u Sjevernu Ameriku, Kinu, Francusku, Njemačku...Tih godina je naglo stalo a sada se polako vraćaju na neka od tih tržišta....U vrhunskom restoranu kakav je Terbotz šteta je ne probati neka od njihovih glasovitih jela. Mi smo uzeli batak i zabatak patke u umaku od vlastitog pečenja, glazirani medom i cimetom sa domaćim mlincima. Te svinjski file punjen suhim voćem (brusnice, šljiva), korica od špeka sa krušnim mrvicama, umak od rustikalnog senfa sa domaćim šarenim njokima (cikla,špinat) i julien povrće. Slatko za završetak; pola ogromne međimurske gibanice sa sladoledom od bućina ulja, sjemenki buće itd. Jednom rječju koliko su bila dobra vina Jakopić toliko su ih pratila jela ovog restorana koji je već godinama među 100 vodećih u Hrvatskoj.
Na kraju vjerujem da će obitelj koja se sada kompletira na svim eno gastro područjima uspjeti u namjeri da izgradi hotel u stilu vremena grofa Terbotza i jednim novijim uklopljenim objektom. Ne sumnjam da će uspjeti u tome ove ili slijedeće godine.
Comments