Jelo u Hotelu Zlatan
Legenda kaže da je 1242.godine kralj ugarsko-hrvatski Bela IV bježeći pred tatarskom navalom upao u koprive nakon pada s konja, pred potokom Koprivnica. Bijesan i okoprivnjen kralj je mjesto nazvao Koprivnicom a stanovnike - Koprivničanci. Posjetio ih je Vjekoslav Madunić.
Stoljećima poslije nikome nije padalo na um da slavi biljku, gotovo korov, koja nanosi bol tj.peče. Bilo je tu svakakvih nagađanja i mudrijašenja tijekom vremena. Renato Labazan, direktor TZ Koprivnice prije petnaestak godina shvatio je da je kopriva prednosta a ne mana. Zajedno s početkom organiziranja Renesansnog festivala na području Sajmišta uz i na zemljanim bedemima iz 15. i 16. stoljeća krenuo je s promocijom koprive kao jestivog dodatka ili čak glavnoga jela. Odlučio je tada da u feštarskom meniju ne može biti krompira ni rajčice jer ih tada još nije ni bilo na našem kontinentu. Iz godine u godinu taj festival okuplja, poput onoga iz 2019., oko 1300 kostimiranih sudionika iz desetak europskih zemalja više desetaka tisuća posjetitelja iz Hrvatske i okolnih zemalja. Ondje smo imali priliku kušati koprivnjake, pandan medenjacima, popiti rakiju od koprive, omirisati i dotaći preparativnu kozmetiku OPG-a Korošec na bazi kozjega mlijeka i koprive, okušati se u streličarstvu, isprobati sprave za mučenje u društvu dželata, poslušati renesansnu glazbu i podariti Bogeca kojom kunom.
Prva točka u koprivničkom itinereru bio je Muzej prehrane Podravke gdje nas je dočekala voditeljica Nada Matijaško i opširno nam govorila i pokazivala eksponate idućih 45 minuta. Sjetio sam se djetinjstva vidjevši veliko limeno pakiranje miješane marmelade, konzervi goveđeg gulaša i hašea... Vegete u širokoj paleti pakiranja sve do hrane za djecu - popularnih Lino proizvoda (Medolino, Grisolino, Čokolino...). Vratili smo se više desetljeća unatrag na početak pedesetih kada je startala današnja Podravka a ključnom se drži 1958.godina kada su na tržište izišle prve njihove juhe u vrećicama. Samo godinu kasnije Zlata Bartl iz Podravkina istraživačkog laboratorija kreirala je Vegetu 40, brend koji je od tada Podravku stavio ne samo na prvo mjesto u prehrambenoj industriju Jugoslavije nego i u više od 40 zemalja svijeta po najnovijim podacima. Te prve vrećice juhe i Vegete zatvarali su zagrijanom peglom dok nisu postupno došli do stroja za tu namjenu. Sve se to može lijepo vidjeti i razvojno pratiti u ovom jedinstvenom muzeju gdje se velikim dijelom nalazi i etnografska zbirka oruđa, sprava i alata. Vrijedi posjetiti!
Nešto kasnije u centru grada posjetili smo Galeriju Mije Kovačića, a sa slikama i značajem slikarstva tog našega velikoga naivnog umjetnika upoznala nas je Vesna Peršić Kovač, viša kustosica i etnologinja. U Galeriji je stalni postav njegovih četrdesetak djela, od prizora iz seoskog života do iznimno lijepih slika iz prirode. Kovačić je upoznao velikana naive Josipa Generalića kao osamnaestogodišnjak i taj susret ga potiče da i sam proba slikati na staklu. Otada je prošlo gotovo 70 godina i danas možemo reći da je uz Rabuzina autentični i uspješni nastavljač Generalićeva začetka naive. Slike mu se nalaze, osim u privatnim zbirkama, u Hlebinama i Galeriji u Zagrebu koju vodi njegova Zaklada. U zapisu iz 1997. kaže između ostaloga:" Najveća mi je želja vrijeme: htio bih završiti sve što sam započeo". Danas osamdesetšestogodišnjak rođen 1935 u Gornjoj Šumi živi u Koprivnici i vjerujemo da će uspjeti sve pozavršiti kako je poželio.
Koprivnica je već duže vrijeme poznata i po biciklima. I sami smo odvozili dio puta od centra do Sajmišta i Stražarske kule, o čemu sam već govorio, a bicikle smo uzjahali nakon polusatnog prekida za doručak kod gradske tržnice. A taj kutak je bio SMUTEK- domaći kutek, spoj tradicionalnog i modernog, mali lokal na samom ulazu u tržnicu koji u nabavci koristi proizvode certificiranih proizvođača. Probali smo tamo osim klasičnog i veganskog sendviča smoothie i zlevanku od koprive. Inače pijem sok od koprive u domaćoj radinosti tako da sam upoznat s okusom i mirisom, a o proizvodima Smuteka sve najbolje. Ukusno, primamljivo i zdravo. Svaka čast u ovome malom lokalu se brane boje tj. ime Koprivnice.
Završno kopriva je dobila zasluženu odu u hotelu Zlatan gdje nam je Nikolina Lončar nositeljica državne prvakinje u kulinarstvu i mnogih međunarodnih priznanja (spominjem samo dvije brončane medalje proteklih godina iz Erfurta i Walessa), priredila zajedno sa svojom kuhinjskom ekipom vatromet jela sa koprivom i od koprive. Važno je spomenuti da kada je 2009. Nikolina preuzela pansion Zlatan spremno su joj pružile ruke njezine dugogodišnje suradnice Jasminka i Manuela Sirovec. Citirat ću ovdje samo završnu rečenicu iz Manuelina teksta: "Jesenski jelovnik obogaćen je darovima prirode koji su nikli i dozreli pod sunčevim zrakama našega kraja".
A sada nabrajanje ali ne svega što smo mogli kušati za velikim stolom. Juha od koprive, mini hamburger s tijestom od koprive, rolada od koprive, trubice punjene humusom od slanutka i koprive, tikvice s roštilja s medom i čilijem, okruglice punjene sirom i koprivom, teletina s umakom od šumskih gljiva, štrukle s tijestom od koprive punjene sirom, torta s bučom i sirom, baklava od koprive i podravska pita od koprive! Jesam li uspio sve probati? Naravno da nisam, moram se vratiti u Zlatan bar još jednom. Sjajnim rajnskim rizlingom 2019.(srebro na Decanteru), muškatom i frankovkom nas je razveselila vinarija Kostanjevec koju je predstavljao enolog Luka Košćak. Ovakvom predstavljanju nije odolio ni župan Koprivničko -križevačke Županije Darko Koren sa suradnicima. Lijepo smišljen program TZ Koprivnica na čelu s Renatom Labazanom i suradnicima.
Renesansni festival je 2019. od HTZ-a dobio priznanje "Turistički događaj godine" i još uvijek nosi tu titulu.
Comments