top of page
  • Writer's pictureVjekoslav Madunić

Konavoski užici

Konavle i konavoski običaji već desetljećima u Hrvatskoj izazivaju reakcije i najčešće pozitivne ocjene. Tako je i sa manifestacijom koja dolazi u vrijeme Božića- Mirisi i okusi, rekao bih ja, Božića u Konavlima. Cijela priča počinje puno ranije početkom prosinca. Dakle,to hodočašćenje u Konavlima trajalo je veći dio mjeseca prosinca a kulminiralo sa Danima zelene menestre, baštine i vina 28.,29. i 30.12. Početak manifestacije je bio u Domu kulture Ćilipi sa Svečanom humanitarnom večerom za koju su jela  pripremili: agroturizam Kameni dvori, izletište Ivankovi, konoba Mrs&Mr Caput, OPG 1610 i Seoska kuća Ćilipi. Na večeri su nastupili glazbenici toga kraja, pila su se konavoska vina a posebnu vrijednost dala je nazdravičarska riječ najvećega živućeg pjesnika cijele Dalmacije i jednog od nekoliko u vrhu hrvatskog pjesništva uopće, akademika Luke Paljetka koji je 2013. napunio 80 godina...Bili su tu dugogodišnji suradnici i prijatelji Konavala iz istarske općine sv.Petar u Šumi, međimurskih Goričana, Belišća i Udruga vinara iz Martinova brda Baranja. Zajedničkom akcijom prikupljena su sredstva za zakladu Otac Ivan Fjorović koja brine o studentima slabijeg imovnog stanja. Sutradan u petak 22. prosinca održan je veliki koncert kolendi i božićnih pjesama u samostanu sv.Vlaha u Pridvorju pod nazivom "Izišla je zvijezda Danica".

U subotu 23.12 održana je "Večer vina i zabave" također u Ćilipima a onda su slijedili već spomenuti " Dani...." Pitanje je prestiža u Gradu a znamo da je to na jugu samo Dubrovnik otići u Konavle na jela i pića konavoskih OPG-ova i vinarija od Nikše Bratoša vina i likeri do Vodopić vinarije poredanih po abecedi i mjesta gdje se priređivala menestra za preko stotinu ljudi tijekom ručka i večere. Tim putem sam krenuo i ja. Prva postaja konoba Ivankovi u Drveniku gdje Jadranka i Miho Zvrko zajedno sa svojom djecom uspješno vode ovaj ugostiteljski objekat otvoren u zimi 2019. upravo u doba manifestacije o kojoj govorim. U obitelji koja se tradicionalno bavila poljoprivredom (vinova loza, masline, voće, povrće...) prepoznali su potencijal ugostitelstva u neposrednoj blizini Meke hrvatskoga turizma Dubrovnika.

Sada nakon četiri godine iskustva i cjelogodišnjega rada vide da su krenuli dobrim putem prvenstveno turističke djelatnosti. Inače, turizam u svim svojim oblicima u Konavlima raste iz godine u godinu ogromnim koracima. Podatak da se broj bazena u Konavlima približava drugoj stotici govori sve...Ali vraćam se u vrlo ugodan objekat Zvrkovih u kući koja je građena još krajem 16. stoljeća a za ovu djelatnost su je najvećim (kamenim) dijelom preuredili brat Miho i njegov brat Pero. Unutra može biti posluženo 70-80 gostiju a u ljetnoj bašti u vrtu pod stablima može se smjestiti jkoš 40-etak ljudi. Meni su najprije ponudili drvenu platu Ivanko na kojoj je bilo mjesta za više vrsta sira a meni najdraži je bio onaj iz ulja, paštete od teletine, tune i raštike (prvi puta sam probao i jako mi se svidjela), panceta, pršut, masline,domaće kobasice, ajvar, kapulica...pravo gastronomsko bogatstvo. A onda je stigla znamenita menestra,  sastavljena od dostupnih i jeftinih namirnica. Tri vrste kuhane zeleni: raštika, kelj i bijeli kupus, svi oblici sušene svinjetine iz vlastite sušnice (panceta, obrazina, uši, nogice, rebra, šljuk od pršuta...), malo osnovnih začina i maslinovo ulje, zapravo jednostavno ali efektno i vrlo ukusno.  Vina, Miličićeva malvasija i crna mješavina (kadarun, shiraz i merlot) susjeda Zvrka  su se odlično uklopila uz jelo. Pohvale vinarima. Veliki dio namirnica, pogotovo povrća, proizvode u vlastitim vrtovima a u bogatoj kolekciji domaće žestice i likera: pelin, travarica, loza, višnjak, orahovica ima voća iz vlastitog voćnjaka i domaćega koma. Jasno, u toku sezone i izbor jela je veći -grill, ribe, rižota, pašticada a rade se jela ispod sača/peke i po narudžbi janje, kozlić, odojak sa ražnja. Podatke sam saznao od Mihe starijeg, sa terase stare kuće pozdravila me baka Pava a posluživala odrasla djeca Paulina i Vinko, još ih je dvoje  Antonia i Mihael. Sve pod ugostiteljskom dirigentskom palicom Jadranke. Konoba zaslužuje četiri ugostiteljske zvjezdice. Do vidova Ivankovi...


U danu u kojemu je trebalo posjetiti više mjesta raspored me vodio u Ljutu u OPG Đivanović. Uvodno o tome sam razgovarao sa Nikom koji je godinama sa svojom obitelji uzgajao voće i povrće koje se onda prodavalo u Dubrovnik. I onda i sada je bila aktualna proizvodnja vina za vlastite potrebe i malo viška za prodaju. Probao sam njegovu dubrovačku malvasiju, kako se zove punim imenom i crnu mješavinu Plamer uz različite nareske iz vlastite proizvodnje. Međutim dugogodišnje amaterska proizvodnja suhomesnatih proizvoda, prvenstveno kobasica, ih je dovela najprije do razmišljanja o većoj proizvodnji a onda i izgradnjom moderne dimnice, sušare i komore za čuvanje u kontroliranim uvjetima.

Tu proizvodnju uz oca vodi i sin Vlaho koji kaže kako ih je dvostruki uspjeh na natjecanju "Gusti od kobasica" 2022. i ove godine u organizaciji Agroturizma Konavle a na natjecanju "S kobasicom u Europu" ove godine dobili su više zlata u kategorijama: slavonska kobasica, salame i salamini...U proizvodnji sada u modernim uvjetima sudjeluje cijela obitelj Vlahovi roditelji Sanja i Niko, baka , sestra Marija Nikoleta i brat Luka. Međutim do ovih rezultata uz dugogodišnje iskustvo sa preradom mesa oca Nike došlo se nakon edukativnog putovanja u Sv.Petar u Šumi u Istri gdje dr Bratulić sa suradnicima radi vrhunske sušene mesne prerađevine poznate širom Hrvatske. I više edukacija u organizaciji Agroturizma na domaćem terenu uz sudjelovanje niza profesora sa Agronomskog fakulteta kada su puno naučili o svinjskom mesu,načinu prerade od klaonice do krajnjega proizvoda i čuvanja mesa, učinili su odluku o proizvodnji suhomesnatih proizvoda realnom. Poučava me Vlaho da meso u preradi ne smije biti toplije og 4 stupnja celzijusa sve dok se ne preradi do kraja i konzervira. Vjerujem mu jer rezultate sam imao na tanjuru a miris i okus mene ne lažu. Jasno proučili su i sve važeće propise HASAP-a i sada praktički izlaze sa prvim profesionalnim proizvodima iz novog postrojenja.

Pričali smo o procesu našega najpoznatijeg suhomesnatog proizvoda koji je raširen širom Dalmacije i Istre-Pršuta. Na kontinentu se proizvode šunke. U prvoj fazi soljenje, zrenje pod teretom u salamuri i sušenje bi trebali trajati bar mjesec dana. U drugoj fazi zrenje mora biti minimum 18 mjeseci do 36 u profesionalnoj prodaji. Vlaho, završeni ekonomista sa dubrovačkog Sveučilišta, mi nabraja asortiman: obična kobasica, kobasica sa konjskim mesom, aromatična sa dodatkom mediteranskog bilja ili kod nas česti dodatak crvene paprike. Proizvode ili će uskoro biti u ponudi pršut, panceta, plećke, ombolo (svinjski kare),suha rebra, suha vratina...Bili smo na ulazu u prvom i drugom predprostoru,prostoriji za sušenje, za zrenje i čuvanje. Ne sumnjam da će Đivanovići nakon godina proizvodnje voća, povrća, vina u idućim godinama biti vodeći u proizvodnji suhomesnatih proizvoda a kad jednom budu imali i vlastita stada gdje će im biti kraj...Priznanjima sigurno ne, dobijat će ih i ubuduće.

Prvi dio reportaže završavam posjetom starom prijatelju vodećem vinaru ovoga područja Andri Crviku i njegovom sinu Petru koji nastavlja posao...Od pra pra pradjeda Andre iz 1897. koji gradi prvu vinicu do spomenutog danas 80-godišnjaka prošlo je 126 godina. Vinarija Crvik danas ima značajno mjesto u povijesti hrvatskog vinarstva. Prije dvije godine Petar je predstavio svoja vina u radionici koju ja organiziram krenula je i četvrta godina pod nazivom "Vrijeme je ZA...". I tada i poslije gustali smo u crnim vinima pod etiketom Držićevih likova i pojmova Negromant, Pomet, Satir , Vilin ples, Lorko i bijelih Piligrin, Tezoro i konačno jantarni Blasius...

Andro me u Komajima ugostio u svojoj blagovaoni gdje se najbolje osjeća. Najmanje smo pričali o vinu, ispričali smo se mi puno puta prije ovdje u , u Makarskoj i Zagrebu.Na redu su bila sjećanja i pjesme. Sjetio se nezaboravnog vincilira Pende sa lokalnih događanja o ona su bila velika bar tri puta godišnje u siječnju u doba sv.Vinka (njemu je Andro posvetio poznatu pjesmu), krajem ožujka Gospa Luncijata (Anuncijata ili Blagovijest) kada u Komajima u cntru mjesta vješaju 5-litrenu staklenku crnog da bi godina bila rodna i sv.Martin kada se krsti mlado vino. Reminiscira Andro neke od izreka velikog Meštra izrečenih tim prigodama: "Ne pijem ja vino što sam žedan pijem ga što ga volim" ili "Šank u Raju je prostorno i vremenski neograničen" ali se i prisjeti"Šta ću ja tamo (u Raju)-tamo nemam nikoga svoga"...Prisjećao se Andro svih tih događanja pa i onoga kad je KOMESIJA iz Komaja izbacila svog neposlušnog člana...Ali uz Tezoro (vrhunsku dubrovačku malvasiju) čijoj je obnovi veliki doprinos dao i Crvik smo i zapjevali. I Nadalinu i Ča je život vengo fantažija...Našli smo se i u vinu i u pismi a tko bi ostao miran u društvu velikog kozera (Kalaška mornarica), glazbeno navudrenog što bi reklio moji kajkavci ođe, velikog vinara i gospara od formata. Jedva čekam susret u Zagrebu ili na nekom drugom meridijanu...Za prvi nastavak dosta a drugi će uskoro sa vinarima Miljas, Zorowines i OPG-om Mujo. 

      


136 views0 comments

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page