Kurnatarica
Prije godinu dana NP Kornati je u iznajmljenoj kući Mira Ježine Pastira otvorio informativni centar NP-a.
Tom prigodom nekolicina dugogodišnjih radnika i zaljubljenika u NP Kornati su priredili prve velike crno-bijele fotografije otisnute na plastici. Te fotografije danas nam pokazuju dijelove priča o mukotrpnom ali bogatom životu kurnatarskih ljudi.
Prošle subote na izložbi broj dva imali smo priliku vidjeti još više dragocjenih slika tog vremena sakupljanih po cijelom Murteru. Tu se posebno istaknuo Mile Rameša, dugogodišnji djelatnik NP-a i veliki zaljubljenik u fotografiju. Nazočili su i značajni ljudi koji su pisali više knjiga o Kornatima kao sveučilišni profesor Vlado Skračić, već spomenuti Mile Rameša, Ive Šikić Bažokić rekao bih zaštitni lik na mnogim fotografija s Kornata u današnje vrijeme, na regati Latinsko idro primjerice itd. A na jednoj crno-bijeloj fotografiji ga vidimo kao desetogodišnjeg dječaka. Priča mi o tim danima djetinjstva koji mu usprkos napornom radu ostaju u najljepšem sjećanju. Do početka škole znao je s babom i didom provesti i do četiri mjeseca ondje a kada je krenuo u školu, puna dva i pol mjeseca. Čuli smo uvodni govor Šime Ježine, direktora NP Kornati, koji je sažeto rekao najbitnije a onda pozvao Ramešu, Bažokića i Skračića da kažu koju riječ o svojim sjećanjima na Kornati. A svaki od njih nam je ispričao zanimljive priče ili iz vlastitog iskustva ili one koje se legendarno prenose generacijama poput mužnje koze devetogodišnjeg dječaka koju mu hirovita koza nije dozvoljavala mužnju sve dok se nije dosjetio i odjenuo babine traverse i šudar a koza zadovoljno u toj odjeći prepoznala babu i dala se pomusti. Tu dogodovštinu ispričao nam je profesor Skračić koji je inače od zaborava sačuvao veliki dio onomastike Kornata koja je specifična duhovita a katkada i lasivna.
Pored fotografija inspirativni su i edukativni tekstovi o životu Kurnatarki i Kurnatara pokojnog profesora Ive Jurage Nadola. Znalački sa puno bitnih informacija o životu i radu ljudi toga vremena možemo se uz fotografije lako prebaciti u život Kornata onog vremena.
A vrijeme rad i život su bili sve drugo osim lagodni. Trebalo je iz Murtera što na jedra a što na vesla nakon više sati, koji puta i pola dana, doći na svoje posjede a onda nahraniti blago (stoku), obaći masline pa čak i vinograde koji su tada tamo uspijevali, prirediti jelo, prespavati a onda sutra ranom zorom natrag. Ti murterski seljaci su kao i njihovi susjedi na otoku obrađivali zemlju, lovili ribu ali i bili svakodnevni pomorci što drugi, osim Betinjana, nisu bili prisiljeni raditi.
Šime Ježina i Mile Rameša
doc. dr. Vlado Skračić
Svečanost otvorenja uveličala je klapa Bunari pod vodstvom Balare mlađeg a bogati kornatski menue na kojem su prevladavali plodovi mora priređen je u susjednom odličnom restoranu Levrnaka pod vodstvom Danijela Ježine. Tako su tom zgodom troje Ježina: Pastir čija je kuća, Danijel vlasnik restorana i direktor NP-a Šime pokazali da bez Ježina, bar na Levrnaki, nema ništa.
Klapa Bunari
"I Kurnatarica je Kurnatar. Nema posla koji Kurnatarica ne zna ili ne može... ON i ONA postali su ravnopravni bez navodnika, prije svih demokratskih zakona. Ona sve želi, sve hoće. I On i Ona jednakih su znanja i iskustava u svemu u kući, u polju, na paškuli, pa i - u brodu." - Ive Juraga Nadov
