6. BLAZ
Najveća godišnja smotra hercegovačkih vina događa se početkom rujna u Međugorju. Tamo je bio i Vjekoslav Madunić koji u tekstu u dva nastavka prenosi svoje dojmove.
Ove godine je bilo 27 vinarija (26 sa Hercegovačkog područja i gosti iz Istre vinarija Fakin), ali i pet gastronomskih izlagača među kojima je najpoznatije ime međunarodno priznatog kuhara Nihada Memeladžije. Za takvu manifestaciju bila je potrebna jaka potpora između ostalih Vanjskotrgovinske komore BiH, Vlade Hercegovačko-neretvanske županije, USAID-a i tvrtke Porsche. Najveći teret i ovom prilikom podnio je Andrija Vasilj iz Organizacijskog odbora 6. BLAŽ-a.
6. BLAZ
Mi, novinari iz Zagreba imali smo priliku vidjeti više vinarija i kulturnih spomenika toga kraja. U prvom dijelu pisao sam o posjetima vinarijama Majić i Ostojić a danas nastavljam sa vinarijom Dodig iz Međugorja vlasnika Nike Dodiga. Tamo smo i ručali kasno popodne u restoranu arhitektonski projektiranom dijelom u tradicionalnom stilu sa stolovima od masivnog drveta i modernistički izvedenim plafonom.
Arhitekt Heno Beindengei spretno, praktično i lijepo projektirao je i donji dio vinarije i kušaonice. Na odličnom ručku posebno ističem predjelo s četiri vrste sira (naravno i onoga iz mišine), najbolji pršut koji smo kušali tih dana a sve je asemblirao vlasnik iz različitih dijelova Hercegovine. Jasno probali smo i sav vinski repertoar a posebno su nas se dojmile praktički sve crne sorte (Bordo-kupaža Cs-a Cabernet franca i merlota, i svako od njih pojedinačno plus blatina). Žilavke su također bile dobre, od one redovne preko selekcije do najzanimljivije u Oranž izdanju pomalo još mutne ali sjajnog mirisa i ukusa.
To je vinarija koja će sigurno u budućnosti rasti, Dodig je podrum sagradio 2015. i još će biti prilike da svoja vina plasira na široko tržište izvan BiH.
6. BLAZ
U ranim večernjim satima oko bazena Sportskoga centra (Circle International) u Međugorju započela je svečanost na kojoj se uobičajeno dodjeljuju priznanja svim pojedincima i organizacijama koji su se kroz više godina pa i desetljeća trudili promovirati i dići na višu razinu hercegovačka vina.
Među njima ističem dvije dame - Federalnu ministricu okoliša i turizma Editu Đapo koja je istanukla golemo značenje ulaska, upravo toga dana, BiH u organizaciju Iter Vitis koji omogućava puno bolje pozicioniranje vina i vinara u Europi. Domaćini su se plaketom zahvalili i predsjednici Iter vitisa sa sjedištem na Siciliji, Emanueli Panke što je Hercegovačku vinsku cestu primila u organizaciju koja promovira vinski turizam u Europi (kulturna ruta Vijeća Europe)i drugim dijelovima svijeta (primjerice Armeniji, Gruziji. Tunisu, Libanonu...).
A red je da spomenemo i nedavno preminulog Marinka Boškovića vlasnika nadaleko poznate vinarije Daorson iz Stoca...Za dobru glazbu u impresivnoj atmosferi oko obje strane bazena u Sportskom centru brinuli su Šibenčani Branimir Bubica i klapa Sebenico i Splićanin Marko Pecotić Peco impresivnog obujma glasa. Rekao bih da je te večeri uz bazen bila sva vinska i ina Hercegovina (prava revija hercegovačkih lijepih žena) iz susjednih mjesta: Čitluka, Ljubuškog , Širokog brijega ali i iz Mostara i Čapljine. Brojke govore od oko 1500 posjetitelja i čini se da će taj prekrasni prostor uskoro biti tijesan i da će se nerado tražiti drugi, veći. Možda je to i ovdje moguće sa raštrkanim štandovima na većem prostoru. Kušao sam sigurno petnaestak žilavki i blatina i mogu reći da ih samo nijanse dijele u kvaliteti. A to je najbolja ocjena za hercegovačka vina koja sve više pronalaze mjesta u zagrebačkim ugostiteljskim objektima i drugdje u Hrvatskoj, ponajprije na moru. Bila je to vrhunska večer vina, gastronomije i glazbe. Ove godine nisam gangao kao prethodne ali sam uvjeren da dogodine hoću!
6. BLAZ
Trećega dana posjetili smo najprije vinariju Carska vina Grgo Vasilj u podrumu koji se nalazi na putu za znameniti Križovac, cilj vjerničkog hodočašća u Međugorju. Grgo Vasilj je jedan od najstarijih vinara ovoga kraja, dugogodišnji predsjednik tamošnje vinske Udruge. Smiren, duhovbit i nasmijan bio je ugodno društvo nama petorici gotovo dva sata. "
- Mi smo lukavi ljudi ovdje pa stavimo najprije malo meze da vino poslije bude bolje - otkriva nam taktiku Grgo. Nas dvojica smo se sreli prvi puta prije otprilike 6-7 godina i ništa se nije promijenio. Ni izgledom ni pričom. Ugodan, optimističan Međugorac koji vjeruje u rad i svoja vrlo dobra, katkad odlična vina.
Kušali smo 7 vina koja imaju u svome asortimanu. Redom to su: Sophia (ime po unuci kao i još nekoliko) sastavljena od pinota sivog i žilavke, Nika (rose od cabernet sauvignona), Jeanne/Iva (ime je od majke djece, Grgine snahe)se radi od cabernet sauvignona, David je kupaža pola pola Cs i blatina, Carska žilavka premium, Gregorius carska žilavka rađena od grožđa sa najboljih vinogradarskih pozicija u Vionicama i carska blatina. Naravno, ne tim redoslijedom - dao sam si slobodu u nabrajanju. Sve su to dobro izbalansirana vina koja praktički idu godinu za godinu bijela a crvena odležavaju 2-3 godine. Vinarija bere grožđe sa 22 hektara i proizvodi u prosječnoj godini oko 80000 litara vina. Trenutno je to maksimalni kapacitet podruma, a za moguće odležavanje obje vodeće hercegovačke sorte misle dodati nove prostorije. U Carskoj vinariji proizvode i žesticu, domaćin je ponudio, ali smo mi htjeli odmah probati vina. Proizvode lozu. travaricu, orahovaču i višnjevaču. Na kraju smo mogli birati butelju kao poklon. Ja sam odabrao Jeanne mada ni druge ne bi bile lošiji izbor a pogotovo Gregorius. Želim Grgi dobro zdravlje te da u zajednici s Andrijom još godinama radi dobra Carska vina za najširi krug vinoljubaca.
Grgo Vasilj toči čašu organizatoru viske manifestacije Vinocom.hr Ivanu Dropuljiću
Na kraju turneje bili smo u vinariji Zdenka Milasa u Humcu, nedaleko već spominjanog najstarijeg arheološkog muzeja u BiH. Milas je dugogodišnji pravnik u Mostaru a od malih nogu je pomagao majci u vinogradu tako da se vinogradarstvom bavi praktički cijeli život a profesionalnim vinarstvom desetljeće i pol.
Mislim da ću najbolje iskazati njegovo razmišljanje o tradiciji koju treba nastaviti i upotpunjavati citatom sa stranice vinarije ..."Da učinim neki korak u svom životu, da pokušam promijeniti tu sliku zapuštenih vinograda (u njegovim mladim danima sve se obrađivalo o.a), da stvorimo jednu novu ljepotu, da skrenemo pogled na ono što smo uradili, da uspostavimo vezu s našom prošlošću."I zato je tu rečenica tradicija vječna inspiracija, Humačka ploča pisana i glagoljicom i bosančicom koja je stavljena na etiketu. I sve one generacije težaka koji su održali vinovu lozu u Hercegovini.
Milas je kao i neki drugi njegovi kolege ozbiljan vinar. Ne izlazi sa vinima dok ne dobije taj nektar u najboljoj formi. Ne prihvaća sve zakone tržišta, primjerice što prije vani i isprazniti podrum. Radije će čekati i jednom dočekati da njegove butelje, osobito crne, budu na najvišoj razini na tržištu. Dočekao nas je sa svojim sinom Tomislavom i osim uobičajenog pršuta i sira pripremio japrak (tradicionalno hercegovačko jelo-goveđi jezik u saftu) koji je nekima bio egzotika u koju se nisu upustili tako da sam ja morao preuzeti odgovornost i za druge!
Pili smo, naravno, žilavke a onda redom blatine i merlote. Milas je majstor crnoga vina a Merlot Reserva iz 2011. zaslužuje pažnju svakog ambicioznijeg ljubitelja vina. Alkohol 14.5%se praktički ne osjeti a vino klizi kao mlijeko kroz jezik, nepce i grlo. Ništa ne strši i sve je skladno. Takva je blatina reserva iz 2012 sa 14.5% alkohola. Zdenko je tih, miran čovjek predsjednik Udruge ljubuških vinara i oni imaju vinsku feštu sredinom kolovoza kada taj tradicionalno vinarski kraj na jedan dan oživi i podsjeti što je Ljubuški i njegovo polje nekada značilo u Hercegovačkom vinarstvu.
Milas trenutno obrađuje 10 hektara a za 2-3 godine dobijat će grožđe sa još 7.6 hektara u zakupu upravo u ljubuškom polju. Želim mu da mastavi u istom stilu strpljivo, polako i sigurno će osvojiti tržište i u Hrvatskoj ako ostane na sadašnjoj razini.
Šesti BLAŽ je gotov, arhiviran i jedva čekam sedmu svetkovinu vina početkom rujna 2023!
Vinar Zdenko Milas Japrak Zdenka Milasa